Rimska Republika

Nastanak Rimske Republike

509 BCE

Svrgnućem Tarkvinija Oholog, 509. g. pr. Kr. Rim postaje republika. Rim uspijeva zavladati cijelim Apeninskim poluotokom, Sredozemljem, dijelovima Azije i sjevernom Afrikom, a vlast u državi preuzima Senat.

Rat Rimljana i Etrušćana

396 BCE

Rimljani su s Etrušćanima vodili teške i iscrpljujuće ratove. Nakon desetogodišnjeg sukoba Rimljani su 396. g. pr. Kr. uspjeli osvojiti grad Veji.

Punski ratovi

264 BCE

Punski ratovi trajali su od 264. g. pr. Kr. do 146. g. pr. Kr. Vodila su se tri rata između Rima i Kartage za prevlast na Sredozemlju.

Reforme braće Grahko

133 BCE

Braća Grakho potjecali su iz bogate obitelji. Tiberije Grakho je kao pučki tribun 133. g. pr. Kr. zatražio u Senatu podjelu državne zemlje proleterima. Prijedlog je prihvaćen i zemlja je dodijeljena sirotinji. Takav razvoj događaja nije išao u korist bogatim zemljoposjednicima. Gaj Grahko je predložio zakone o osnivanju kolonija za siromašne, no bogati su izrazili neslaganje. Gaj je 121. g. pr. Kr. bio optužen te je izgubio položaj pučkog tribuna.

Prvi građanski rat

88 BCE

Prvi građanski rat trajao je od 88. do 82. g. pr. Vodio se između rimskih optimata na čelu s konzulom Lucijem Kornelijem Sulom na jednoj i populara na čelu s Gajem Marijem na drugoj strani. Završio je Sulinom pobjedom, ali je Sula nije mogao iskoristiti zbog odlaska u prvi mitridatski rat što je dovelo do povratka Marijevaca na vlast i kasnije do drugog rimskog građanskog rata.

Prvi trijumvirat

60 BCE

Prvi trjumvirat bio je tajni politički savez Gaja Julija Cezara, Marka Licinija Krasa i Gneja Pompeja Velikog. Njihov cilj bio je rušenje Republike i preuzimanje vlasti.

Drugi građanski rat

49 BCE

Drugi građanski rat trajao je od 49. g. pr. Kr. do 46. g. pr. Kr. Nakon raspada prvog trijumvirata Cezar je sa jednom legijom prešao rijeku Rubikon. Time počeo je građanski rat jer je pojava prokonzula s vojskom u Italiji bila protuzakonita. Glavne Pompejeve snage nalazile su se u Hispaniji. Nakon kratkog boravka u Rimu, Cezar je krenuo u Hispaniju, gdje je porazio Pompejeve snage i ponudio im predaju. Nakon povratka Cezar je proglašen za diktatora.

Cezarova diktatura

46 BCE

Cezarove diktature su se provodile u razdoblju od 46. do 44. g. pr. Kr. Neke od njegovih reformi su: isušivanje močvara, zakon o rekonstruiranju duga, uspostavljanje policije, zakon o ograničenju kupovine luksuzne robe, obnova uništenih gradova, povećanje kazne za zločine, proširivanje građanskog prava na Siciliju, Španjolsku i Galiju i dr.

Smrt Gaja Julija Cezara

44 BCE

Gaj Julije Cezar je umro 15. ožujka 44.g.pr.Kr. Ubijen je na sjednici Senata. Cezar je bio upoznat s glasinama o zavjeri, ali nije ju shvaćao ozbiljno. U njegovu ubojstvu je sudjelovalo oko 60 senatora, a Cezar je izboden 23 puta. Samo je jedan od uboda bio smrtonosan. Među ubojicama bio je Marko Junije Brut, Cezarov drugi izbor za nasljednika. U svojoj oporuci, Cezar je imenovao Gaja Oktavijana kao svoj jedinog nasljednika. Dio imovine Cezar je ostavio svakom stanovniku grada Rima.

Drugi trijumvirat

43 BCE

Drugi trijumvirat je naziv za politički savez između Gaja Oktavijana, Marka Antonija i Marka Emilija Lepida. Trijumviri su imali vrhovnu vlast u državi.