Kako je Candide tražio istinu

Bio jednom jedan Candide...

Mar 1, 1759

Candide, naivan i iskren mladić blage ćudi, živi u zamku gospodina baruna u Vestfaliji. Od malih nogu tvrdoglav, ali i inteligentan učitelj i metafizičar Panglos poučava ga kako je sve u svijetu u najboljem redu (optimizam) te mu Candide slijepo vjeruje. Kasnije protjeran od strane baruna zbog svoje ljubavi prema lijepoj Kunegundi koja također dijeli iste osjećaje prema njemu. Voltaire ismijava njemački jezik i metafiziku koju smatra općim znanjem.

Prvi koraci k istini

Mar 2, 1759

Candide nabasajući na divlje Bugare spoznaje njihovu okrutnost i polako počinje shvaćati kako nije sve u najboljem redu. Bugari ga novače u vojsku i kažnjavaju ga bez opravdanog razloga dajući mu izbor između dvije kazne na što on odgovara da je volja slobodna i da ne želi ni jedno ni drugo. Voltaire time ismijava vjeru te stvara sliku da je sloboda, tj. Božji dar, iluzija.

Od doktora do prosjaka

Mar 4, 1759

Candide se ponovno susreće s Panglosom koji od uspješnog učitelja pada na kugavog prosjaka što dodatno produbljuje Candideovu sumnju da ipak sve nije u redu. Panglosovim propadanjem Voltaire pokazuje ironiju prema optimističnom nauku.

Oluja s daškom brodoloma

Mar 5, 1759

Anabaptist Jacques pomaže Candideu i Panglosu u nevolji. Zajedno doživljavaju brodolom uzrokovan olujom i potresom u kojemu anabaptist pogiba zbog svoje dobrote čime Voltaire ponovo izražava ironiju. Potres koristi kao argument protiv optimizma.

Dobra starica

Mar 7, 1759

Voltaire uvodi lik starice kojim ismijava vjeru prekomjernim navođenjem svetaca. Starica pomaganjem Candideu vraća radoznalost i vjeru u ljudsku dobrotu te mu se nakon tog sretnog trenutka na koji gleda kao ugodan san njegov prijašnji život čini nesretnim unatoč raskošnom životu.U romanu se staričinim likom prikazuje već poznata ironična priča propadanja likova nekoć višeg staleža.

Ubojica blaga lica

Mar 8, 1759

Kunegunda, slična starici, od barunove kćeri nakon pokolja u zamku, postaje robinjom Židova i inkvizitora koji su je dijelili. Candide ubija motiviran svojim ciljem da oženi lijepu Kunegundu koji ga gura dalje. Nakon teške situacije odmah se prisjeća učitelja Panglosa čime Voltaire pokazuje kako Candide nije još sasvim uvjeren u okrutnost svijeta te teži u njemu vidjeti ono bolje prema optimističkom učenju.

Bjegunac

Mar 13, 1759

Candide, starica i Kunegunda bježe u Buenos Aires. Inkvizitori kreću za njima pa starica kao glas razuma savjetuje Kunegundu da se uda za guvernera, a Candideu da bježi i spasi sebe te zbog toga on prešućuje ljubav prema Kunegundi. Voltaire također ismijava plemićka imena i titulu dugim imenima.

Nemilosdrni isusovci

Mar 14, 1759

Uvodi se lik Kakamba koji je Candideov vjerni sluga, ali i glas razuma koji potiče Candideov "ja". Iskusan je radi putovanja svijetom te poznaje mnoge kulture. U Paragvaju se susreću s isusovcima koji, umjesto da su milosrdni, okrutni su vojnici. Candide nabasava na Kunegundinog brata za kojeg je mislio da je mrtav.

Zar i ti prijatelju Candide?

Mar 15, 1759

Candide Kunegundinu bratu objavljuje svoju želju da mu oženi sestru što radi preokret u emotivnom ponovnom susretu. Kunegundin se brat tome čvrsto protivi na što se Candide rasrdi i zabija mu mač u trbuh. To u Candideu izaziva tugu jer su ipak bili prijatelji te potiče razmišljanje je li on zapravo najbolji čovjek, kako za sebe govori, ako je ubio već troje ljudi. Kakambo ga snalažljivo savjetuje kako se izvući.

Candide i zvijer

Mar 16, 1759

Candide i Kakambo odjeveni u isusovce susreću se s plemenom divljih Zaušnjaka. Nakon Kakambovog razumnog govora, Zaušnjaci shvaćaju da pridošlice nisu isusovci te im upravo radi toga ukazuju tisuću počasti čime Voltaire prikazuje isusovce kao veće zlo i od divljeg plemena ljudoždera. Također se u Candideu budi razmišljanje kako zbog sreće nije pojeden te da je svako zlo za neko dobro što ga ponovno vraća k optimizmu.

Eldorado - zemlja zlata

Mar 18, 1759

Candide, Kakambo i starac razgovaraju o vladavini, običajima i umjetnosti u Eldoradu, gdje je sve jednostavno, a ljudi žive u harmoniji, bez pohlepe i sukoba. Voltaire ismijava ljudske slabosti kontrastirajući ih s idealnim društvom Eldorada. Candide shvaća da bi Panglos, vidjevši Eldorado, drugačije govorio o svijetu.

Pučina i priče

Mar 20, 1759

Candide i Martin se upoznaju na brodu za Bordeaux, gdje raspravljaju o moralnom i fizičkom zlu. Candide, pod utjecajem optimizma, još vjeruje u dobro, dok Martin pesimistički vidi svijet kao mjesto patnje i zla. Iako su prošli puno toga u životu, Martin vjeruje da su ljudi skloni zlu, dok Candide ima nadu u povratak Kunegundi. Voltaire kroz njih prikazuje kontrast između optimizma i pesimizma.

Novac ne može kupiti sreću

Mar 25, 1759

Candide i Martin posjećuju senatora Pococurantea, koji je bogat, no nezadovoljan svim, uključujući umjetnost, glazbu i književnost. Candide se čudi njegovoj hladnoći, dok Martin smatra njegove stavove razumnima. Iako i dalje traži Kunegundu, Candide počinje sumnjati u optimizam jer susreće čovjeka koji, unatoč bogatstvu, nije sretan, što ga tjera na razmišljanje o pravoj prirodi sreće.

Gdje mi je žena?

Mar 28, 1759

Candide susreće Panglosa i baruna, razgovarajući o nepravdama koje su ih zadesile. Candide, sve manje optimističan, pita Panglosa vjeruje li još u savršenstvo svijeta, dok Panglos i dalje brani optimizam. Candide nastavlja tražiti Kunegundu, nadajući se ponovnom susretu.

Valja obrađivati vrt

Mar 29, 1759

Candide i ostali dolaze do kuće transilvanskog kneza, gdje susreću Kunegundu i staricu. Nakon razgovora sa starcem koji im govori da nas rad udaljava od zla, Candide zaključuje da ,,valja obrađivati svoj vrt" što pokazuje neprihvaćanje Panglosovih uvjerenja. Naporno radeći kreiramo svoj život u kojem želimo živjeti naš Eldorado.