Povijesni razvoj računala(Filip Livaković, 1.C)

Logaritamsko računalo

1594

Logaritamsko računalo je sprava kojom su se izvodile računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Logaritamsko računalo je razvio škotski matematičar Lord John Napier. Lord John Napier je uz logaritamsko računalo razvio i metodu izračuna prirodnog logaritma.

Pascalina

1642

Pascalina je mehanički stroj s zupčanicima koji je mogao zbarajati i oduzimati velike brojeve. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999. Konstruirao ga je Blaise Pascal 1642. godine. s samo 19. godina. Prodano je samo petnaestak proizvoda. Mana stroja je bila nedovoljna preciznost .

Leibnizov kalkulator

1672

Stroj sličan Pascalini koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti, no bio je puno precizniciji od Pascaline.Leibnizov kalkulator nije bio pouzdan ni upotrebljiv. Konstruirao ga je njemački filozof i matematičar, Gottfreid Wilhelm Leibniz.

Diferencijalni stroj

1822

Diferencijalni stroj je mehaničko računalo specijalne namjene. Dizajniran za računanje polinomnih funkcija. Služio je za računanje brojčanih tablica koje su najčešće koristili mornari prilikom navigacije. Diferencijalni stroj mogao je automatski računati više vrijednosti koristeći se metodom konačnih diferencija, čime je također izbjegao potrebu za množenjem i dijeljenjem. J. H. Müller razvio je ideju za stroj, no Charles Babbage ju je preporučio Britanskoj vladi.

Analitički stroj

1833

Analitički stroj je imao je sve odlike modernih računala. Nastao je kao proširenje ideja koje je Charles Babbage oprobao u diferencijalnom stroju. Odlike analitičkog stroja su: binarni sustav, ulazno-izlazna jedinica, jedinica za pohranu podataka, centralna jedinica za obradu i programski jezik. Analitički stroj je imao je sve odlike modernih računala.

Sortirni stroj

1884

Prvi moderni stroj za obradu podataka. Kreiran je za potrebe popisa stanovništva 1890. godine. Uređaj je radio pomoću baterije i elektromagneta, a podaci koje je obrađivao bili su pohranjeni na bušene kartice. Sortirni stroj smatra se začetnikom elektromehaničke obrade podataka. Herman Hollerith je osmislio i napravio sortirni stroj 1884. godine.

Z3

1941

Z3 je bilo njemačko elektromehaničko računalo koje je konstruirao Konrad Zuse 1935. godine, a dovršeno je 1941. godine. Bilo je to prvo radno, potpuno automatizirano binarno računalo na svijetu. Računalo se nalazilo u Berlinu za vrijeme Trećeg Reicha. Računalo je uništeno prilikom savezničkog bombardiranja Berlina 1943. godine.

Mark1

1943

Mark1 je prvo elektromehaničko računalo. Težilo je 5 tona i imalo je nešto manje od milijun dijelova,dužine 17 m i visine 2,5 m. Mark1 je bilo prvo potpuno automatizirano računalo na svijetu. Howard Aiken je 1943. godine izradio Mark1 i tako započeo eru modernih računala.

ENIAC

1946

ENIAC je prvo elektroničko računalo.Dovršen je 1946. godine,a sastojao se od 17 468 elektronskih cijevi,bio je težak 30 tona i trošio je jako puno električne energije. Za smještaj računala bila je potrebna prostorija poput dvorane. Služio je za izračunavanje balističkih tablica za američku vojsku i rabio se za znanstvene proračune. Računalo je izrađivano tri godine pod vodstvom John-a Mauchly-a.

1.generacija

Period: 1946 to 1958

Prva generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila u vremenu izmedu 1946. i 1958. Temeljni elektronički element bila je elektronička cijev. Osnova za ulaz podataka bila je bušena kartica. Programski jezici koje je koristila prva generacija računala bili su: FORTRAN i COBOL.

UNIVAC

1951

UNIVAC je prvo računalo za komercijalnu upotrebu. Dizajnirali su ga J. Presper Eckert i John Mauchly, izumitelji ENIAC-a. Računalo UNIVAC sastojalo se od 5200 vakuumskih cijevi i težilo je čak 13.000 kilograma. Trošilo je 125 kW električne energije i moglo je obavljati 1905 operacija u sekundi. Isporučeno je samo 46 računala. UNIVAC je postao slavan kad je 1952. predvidio rezultate američkih predsjedničkih izbora.

2.generacija

Period: 1959 to 1963

Druga generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila vremenu između 1959. i 1963. Ova je generacija računala kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu koristila tranzistore. Računala imaju veći kapacitet memorije i pronalaze se nova rješenja za ulazne i izlazne jedinice. Najvažnija računala tog razdoblja bila su DEC PDP-1 i Burroughs B 200.

3.generacija

Period: 1964 to 1970

Treća generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila vremenu između 1964. i 1970. Treća generacija računala koristili su integrirane sklopove kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala. Dolazi do pojave monitora, tastature i operacijskog sustava. Brzina obrade podataka veća kao i pouzdanost u radu. Nastaju viši programski jezici. Glavni predstavnici treće generacije su: IBM 360/91, IBM 360-195, CDC 660, CDC 7600, SOLOMON, ILLIAC IV, STAR-100.

4.generacija

Period: 1971 to 2020

Četvrta generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila od 1971. do danas. Četvrta generacija računala koriste mikroprocesor kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala. Pojavljuju se prva osobna računala. Cijene i dimenzije računala se smanjuje. Nastala su brojna nova računala. Najvažnija računala 4.generacije su: Apple II, IBM PC, Macintosh, Commodore 64. Nastalii su brojni novi operacijski sustavi. Najvažniji operacijski sustavi 4. generacije su: CP/M, MS/DOS, Windows, OS X, UNIX

5.generacija

Period: 1980 to 2020

Peta generacija počela se razvijati u Japanu 1980. godine. Cilj 5.generacije je stvoriti inteligentna računala. Nastaju mikroprocesorski čipovi. Pojavljuju se nova područja istraživanja u industriji računala, a to su umjetna inteligencija, ekspertni sustavi, robotika i prirodni jezici.