Kompjuter

Povijesni razvoj računala (Monika Sever 1.b)

  • Logaritamsko računalo

    Logaritamsko računalo
    Sprava kojom su se nekada do nekoga stupnja točnosti izvodile računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Bilo je u uporabi sve do pojave digitalnih džepnih kalkulatora.
  • Pascalina

    Pascalina
    Blaise Pascal je izradio mehanički stroj koji je mogao relativno brzo zbrajati i oduzimati velike brojeve. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999. Mana stroja je bila nedovoljna preciznost izračuna.
  • Leibnizov kalkulator

    Leibnizov kalkulator
    Gottfried Wilhelm Leibniz izradio je stroj sličan Pascalinu- Leibnizov kalkulator koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti.
  • Diferencijalni stroj

    Diferencijalni stroj
    Izumio ga je Charles Babbage. Dizajniran za računanje polinomnih funkcija. Diferencijalni stroj mogao je automatski računati više vrijednosti koristeći se metodom konačnih diferencija, čime je također izbjegao potrebu za množenjem i dijeljenjem. Ovaj stroj nije nikada dovršen.
  • Analitički stroj

    Analitički stroj
    Babbage stvara analitički stroj koji ima elemente svih suvremenih računala poput ulaznih uređaja, memoriju, centralnu jedinicu i izlazne uređaje. Analitički stroj je imao skup naredba kojima je upravljao s podatcima i funkcijama središnje jedinice.
  • Sortirni stroj

    Sortirni stroj
    Američki statističar Herman Hollerith konstruirao je električne naprave za čitanje i sortiranje bušenih kartica (koje su se koristile za pohranu podataka), koje su 1890. bile upotrijebljene pri obračunu poreza.
  • Z3

    Z3
    Konrad Zuse izrađuje Z3, prvi programirani kalkulator koji radi na principu binarne algebre. Koristi 2.300 releja, izvodi binarnu aritmetiku s pomičnim zarezom i ima 22-bitnu duljinu riječi. Z3 je korišten za aerodinamičke proračune, ali je uništen u bombardiranju Berlina krajem 1943. godine.
  • Mark1

    Mark1
    Howard Aiken 1943. uz financijsku pomoć IBM izrađuje prvo elektromehaničko računalo MARK I. Računalo je težilo oko 5 tona.
  • ENIAC

    ENIAC
    Prvo veliko elektroničko računalo, izrađeno u Philadelphiji na University of Pennsylvania (SAD). ENIAC je bio najbrži i najveći stroj svog vremena. Mogao je pohranjivati ​​rezultate i komunicirati između jedinica stroja. Zauzimao je prostor od oko 140 m², imao je masu oko 30 tona, a sastojao se od približno 18 000 elektronskih cijevi i 1500 releja.
  • Period: to

    1. generacija računala (1946. – 1958.)

    Na početku 1946. godine izrađeno je prvo elektroničko računalo opće namjene ENIAC. Temeljni elektronički element bila je elektronička cijev. Računala su golema i troše mnogo električne energije.
  • UNIVAC

    UNIVAC
    Prvo računalo za obradbu podataka u nevojne svrhe. U roku od šest godina instalirano je 46 sustava UNIVAC vrijednih milijun dolara - s posljednjim radom do 1970.
  • Period: to

    2. generacija računala (1959. – 1963.)

    Novi elektronički element- tranzistor. Glavno svojstvo tranzistora je polu-provodljivost silicija. Računala s tranzistorima imala su puno manje dimenzije. U ovom se razdoblju razvijaju i prvi programski jezici- COBOL i FORTRAN.
  • Period: to

    3. generacija računala (1964. – 1970.)

    Jack Kilby izradio je 1959. godine integrirani krug. To je novi elektronički element još manjih dimenzija, ali veće mogućnosti.
    Integrirani krug predstavlja komadić silicija na kojem je posebnom tehnikom spojeno mnoštvo tranzistora u jedinstvenu logičku cjelinu.
  • Period: to

    4. generacija računala (1971. – 1980.)

    Elektroničar Marsijan Hof izradio je 1971. godine središnji čip, mikroprocesor- koji je omogućio gradnju bržih, jeftinijih i manjih računala. Prvi procesor izradila je tvrtka INTEL pod nazivom 4004. Računala postaju dostupna širim masama.
  • Period: to

    5. generacija računala (1980. – 2020.)

    Godine 1980. javlja se i novi pristup arhitekturi računala, nazvan RISC, koji se za razliku od tradicionalnog pristupa arhitekturi CISC, temelji na jednostavnoj, ali bržoj izvedbi procesora. Značajke: procesori koji izvršavaju istodobno veći broj instrukcija, povećani koncept pričuvne memorije, procesori za multimedijsku primjenu, itd...