-
logaritamsko računalo
Logaritamsko računalo je sprava kojom su se nekada izvodile računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Računa se na osnovi poučaka o logaritmima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje, itd. -
Pascalina
Pascalina je prvo digitalno računalo, slične konstrukcije kao mehanička računala iz 1940-ih. Konstruirao ga je Blaise Pascal, francuski filozof, matematičar, izumitelj i fizičar. Stroj se sastojao od zupčanika od kojih je svaki na plošnoj strani imao označene znamenke 0 do 9. Pascalova ideja se još i danas koristi kod mjerača protoka vode plina i ugradivih brojčanika. -
Leibnizov kalkulator
Leibnizov kalkulator je stroj sličan Pascalini koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. Njegov izumitelj Gottfried Wilhelm Leibniz, njemački filozof, matematičar, fizičar i diplomat, bio je među prvim matematičarima koji su proučavali binarni brojevni sustav koji se i danas primjenjuje u radu računala. -
diferencijalni stroj
Diferencijalni stroj ideja je engleskog izumitelja Charles Babbagea koji izrađuje nacrt stroja namijenjenog računanju logaritama u logaritamskim tablicama pri čemu su izlaz predstavljale metalne pločice, a rezultati su se mogli tiskati na papir. Diferencijalni stroj nikad nije bio dovršen jer je bio previše složen i skup projekt. -
analitički stroj
Analitički stroj izum je Charlesa Babbagea koji je po svojoj građi imao sve elemente suvremenih računala (ulazni uređaji, memorija, centralna jedinica, program na bušenim karticama i izlazni uređaj). Ovaj stroj predstavlja model računala kakva upotrebljavamo i danas i smatra se mehaničkom pretečom današnjih računala. -
sortirni stroj
Sortirni stroj izum je američkog statističara Hermana Holleritha koji je konstruirao električne naprave za čitanje i sortiranje bušenih kartica (tabulatore), koje su 1890. bile upotrijebljene pri obračunu poreza. Izum je imao i praktičnu korist, pa je počela komercijalna proizvodnja ovih strojeva. Osnovane su tvrtke, među kojima i Computing Tabulating Recording Company, koja je 1924. postala International Business Machine (IBM), jedan od najvećih proizvođača računala. -
Z3
Z3 je prvo računalo koje se može programirati, što se činilo s pomoću bušene vrpce. Stoga se njegov izumitelj Konrad Zuse, njemački inženjer građevinarstva, danas smatra jednim od pionira računalstva. Bilo je to tzv. elektromehaničko računalo, što znači da je za rad koristilo osim električnih i pokretne mehaničke dijelove. Računalo Z3 uništeno je prilikom savezničkog bombardiranja Berlina 1943. godine. -
ENIAC
ENIAC je prvo cjelovito računalo s elektronskim cijevima. Računalo je obavljalo 5000 operacija u sekundi, imalo je 18 000 elektronskih cijevi, zauzimalo je 90 m³ prostora, a za pogon je trebalo snagu od 160 kW. Bilo je vrlo nepouzdano i kvarilo se svakih nekoliko sati. Trošilo je puno električne energije. -
Mark1
Mark I je automatsko mehaničko računalo s bušenim karticama i kontrolnim sustavom s bušenom vrpcom. Izgradio ga je američki izumitelj Howard Hathaway Aiken. Računalo je bilo dugo 15,3 m, visoko 2,4 m, a imalo je masu 35 t. Obavljalo je četiri osnovne računske radnje i pozivanje ranijih rezultata. Upotrebljavalo se za računanje u topništvu, balistici i planiranju. -
Period: to
1. generacija
Temeljni element prve generacije računala bile su elektronske cijevi. Najpoznatije računalo ove generacije je UNIVAC koji se koristio za obradu popisa stanovništva u SAD-u 1951.g. Kao ulazni medij koriste se bušene kartice i papirna vrpca. Programi za računalo pišu se u strojnom jeziku. Računala su velika, troše puno energije, nepouzdana su, programiranje je dugotrajno i složeno. -
UNIVAC
UNIVAC je prvo računalo za komercijalnu upotrebu, temeljeno na tranzistorima. Izgradio ga je Johan Presper Eckert, američki elektroinženjer, s Johnom Williamom Mauchlyjem, na temelju matematičkih zamisli J. von Neumanna. Prva su se računala izrađivala prema narudžbi, pa je UNIVAC I proizveden u 48 primjeraka. -
Period: to
2. generacija
Temeljni element druge generacije računala bili su tranzistori. Potrošnja energije je znatno smanjena, računala su manja i zahvaljujući tranzistorima 10 i više puta su brže obavljala posao od računala prve generacije. S drugom generacijom računala započinje razvoj programskih jezika (npr. Fortran, Cobol itd.). -
Period: to
3. generacija
Temeljni element treće generacije računala bio je integrirani krug. Računala su manja, pouzdanija i brža. Mogla su obaviti milijun računskih operacija u sekundi, a potrošnja električne energije još se više smanjuje u odnosu na prethodne generacije računala. -
Period: to
4. generacija
Temeljni element četvrte generacije računala je mikroprocesor. Računala s mikroprocesorom su puno manja, pouzdanija i jeftinija. Četvrta generacija je 50 puta brža od treće generacije računala i izvršava oko milijun instrukcija u sekundi. -
Period: to
5. generacija
Peta generacija računala uvodi novosti u građi računala, temeljni element je višejezgreni mikroprocesor. Procesori izvršavaju istodobno veći broj instrukcija, povećan je kapacitet pričuvne memorije, procesori za multimedijsku primjenu, itd. Naglasak je na razvoju (dubokog) strojnog učenja i umjetne inteligencije, prepoznavanju govora itd.