Images

Povijesni razvoj računala (Jana Vuksan, 1.b)

  • Logaritamsko računalo

    Logaritamsko računalo
    Logaritamsko računalo je sprava kojom su nekada do nekoga stupnja točnosti izvodile računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Računa se na osnovi poučaka o logaritmima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje. Izumio ga je William Oughtred. Većinom su ga koristili tehničari i inženjeri.
  • Pascalina

    Pascalina
    Pascalina je mehanički stroj koji je mogao zbrajati i oduzimati velike brojeve. Konstruirao ga je Blaise Pascal kako bi olakšao posao svom ocu porezniku. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999.
  • Leibnizov kalkulator

    Leibnizov kalkulator
    Leibnizov kalkulator je izumio Gottfreid Wilhelm Leibniz. To je bio stroj sličan Pascalini koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti, no nije bio pouzdan
  • Diferencijalni stroj

    Diferencijalni stroj
    Diferencijalni stroj je mehaničko računalo dizajnirano za automatsko izračunavanje tablica polinoma i ostalih funkcija aproksimiranih polinomima kao što su logaritamske i trigonometrijske funkcije. Izumio ga je Charles Babbage.
  • Sortirni stroj

    Sortirni stroj
    Sortirni stroj je izumio Herman Hollerith. To je stroj za svrstavanje bušenih kartica s podacima iz popisa stanovništva. Ime je dobio po tom "sortiranju". Sortirni stroj se smatra začetnikom elektromehaničke obrade podataka.
  • Analitički stroj

    Analitički stroj
    Analitički stroj je nastao kao proširenje ideja u diferencijalnom stroju, s tim da je analitički stroj bio programibilan. Analitički stroj imao je sve odlike modernih računala; binarni sustav, ulazno-izlazna jedinica, jedinica za pohranu podataka, centralnu jedinicu za obradu, programski jezik.
  • Z3

    Z3
    Konrad Zuse je izradio Z3, prvi programibilni kalkulator koji radi na principu binarne algebre. Temeljni element ovog računala su bili elektromagnetski releji. Zuse je tada poznavao mogućnosti elektronskih cijevi, ali se zbog njihove nepouzdanosti odlučio za releje.
  • Mark1

    Mark1
    Mark1 je elektromehaničko računalo, temeljeno na elektromagnetskim relejima. Računalo je bilo dugačko približno 20 metara, visoko 2.5 metara, težilo 5 tona, a imalo oko 750000 dijelova. Korišteno je za potrebe američke vojske. Ulazne podatke primao je s bušene kartice ili vrste a mogao je izvršiti 3 operacije u sekundi. Izumio ga je Howard Aiken
  • ENIAC

    ENIAC
    ENIAC je prvo veliko elektroničko računalo. Izrađeno je u Philadelphiji (SAD), izradila ga je istraživačka skupina pod vodstvom J. P. Eckerta i John William Mauchlya te J. von Neumann. Prva zadaća mu je bila izračunavanje balističkih tablica za američku vojsku, a rabio se za znanstvene proračune do ranih 1950-ih godina. Zauzimao je prostor od oko 140 m², imao je masu oko 30 tona, a sastojao se od približno 18 000 elektronskih cijevi i 1500 releja. Kapacitet memorije je bio 1kB.
  • Period: to

    1. generacija računala

    1. generacija računala su računala koja su se pojavila u vremenu između 1946. i 1958. Koristile su se elektronske cijevi kao temeljna jedinica izrade računala. Osnova za ulaz podataka bila je bušena kartica. Programski jezici koje je koristila prva generacija računala bili su: FORTRAN i COBOL.
  • UNIVAC

    UNIVAC
    UNIVAC je bilo prvo upotrebljivo elektroničko računalo. Računalo se sastojalo od 5,200 vakuumskih cijevi i težilo je 13,000 kilograma. Trošilo je 125 kW električne energije i moglo je obavljati 1,905 operacija u sekundi. UNIVAC su izumili Dr. Presper Eckert i dr. John Mauchly.
  • Period: to

    2. generacija računala

    Otkrićem tranzistora 1947. god. bilo je moguće na istim načelima razviti manja, pouzdanija i brža računala. Usavršava se i softver, a u programiranju računala prelazi se na uporabu simboličkog jezika. Računala imaju veći kapacitet memorije. Kao ulazni medij razvijaju se magnetske vrpce i magnetski diskovi. Program se unosi u radnu memoriju računala.
  • Period: to

    3. generacija računala

    1. generacija računala uključuje razvoj integriranog kruga američkog inženjera Jacka S. Kilbyja , koji je omogućio stvaranje manjih, lakših i bržih računala. Integrirani sklop ili čip je minijaturni komad, izrađen od silikona i sadrži elektroničke komponente u onim malim dimenzijama, pri čemu se podaci pohranjuju kao električni naboj. Ti krugovi su zamijenili tranzitore.
  • Period: to

    4. generacija računala

    1. generacija računala koristi mikroprocesor kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala. Prvi mikroprocesor je izradio Marsijan Hof, a prvi procesor je izradila tvrtka INTEL pod nazivom 4004. Programski jezici kojima se koriste: C, C++, Smalltalk, Java. To su računala: Apple II, IBM PC, Macintosh, Commodore 64, a operacijski sustavi koje 4. generacija računala koristi su: CP/M, MS/DOS, Windows, OS X, UNIX.
  • Period: to

    5. generacija računala

    1. generacija računala je još uvijek u razvoju. 80-ih je bilo u cilju da se naprave inteligentna računala koja bi imala sposobnost učenja, izvođenja zaključaka i donošenja važnih odluka. Stoga se pojavljuju nova područja istraživanja u industriji računala, a to su umjetna inteligencija (računalo ima inteligenciju, imaginaciju i intuiciju), ekspertni sustavi (računalo kao stručnjak za određeno područje), robotika i prirodni jezici.