Tijelo kao tema tijekom stilskih razdoblja

Prapovijest

30,000 BCE

Prva su umjetnička djela nastala u kasnom paleolitiku. Najpoznatije djelo je ,,Venera iz Willendorfa,,. Prikazivale su se kao žene često trudnice , naglašenih oblina i spolnih oznaka.

Mezopotamska umjetnost( djelo:Skulptura iz Dur-Untaša, oko 2750. pr. Kr., Muzej u Bagdadu.)

2600 BCE

Umjetnost drevne Mezopotamije čine umjetnička djela koja su nastala na području Mezopotamije od 3500. pr. Kr. do 330. pr. Kr. U Mezopotamskoj skulpturi najbolje se očituju karakteristike ove umjetnosti. Tematika kiparstva su prvenstveno bogovi, vladari i visoki dostojanstvenici. Ljudski lik je uvijek prikazivan u dva položaja: osoba sjedi na prijestolju ruku sklopljenih na grudima u molitvi ili osoba stoji sa sklopljenim ili ispruženim rukama uz bokove.

Egipatska umjetnost(djeloBista kraljice Nefertiti, 1349-1336 god. p. n. e., Berlin)

2470 BCE

Staroegipatska umjetnost je umjetnost starog Egipta, tj. zajednička obilježja slikarstva, arhitekture i ostalih umjetnosti koje je razvijala civilizacija iz doline Nila od oko 3100. pr. Kr. do 31. godine.Oni su uvijek u frontalni, veći od prirodne veličine, inkrustriranih očiju (npr. dragi kamen plave boje), a ako je bojena skulptura onda je inkarnat svjetliji za ženu, a tamniji za muškarca.Poput mezopotamske skulpture i egipatska skulptura je komponirana strogo simetrično.

Antika

850 BCE

Antička umjetnost termin je koji se koristi za označavanje sveukupnog likovnoumjetničkog, književnog, glazbenog i scenskog stvaranja u vremenskom rasponu od 1100. pr.Kr. do 600. godine tijekom trajanja dvije najveće starovjekovne europske civilizacije - grčke i rimske.
Dijelo: Belvederski torzo, rad Apolonija iz Atene iz 1. stoljeća pr. Kr.

Ranokršćanstvo

314

Ranokršćanska umjetnost (također kasnoantička ili starokršćanska umjetnost) je umjetničko razdoblje starorimske umjetnosti nakon usvajanja kršćanstva 314. godine do podjele Rimskog Carstva na Zapadno Rimsko Carstvo i Istočno Rimsko Carstvo; tj. prijelaz iz antičkoga doba u srednji vijek, u vremenu tzv. ranog kršćanstva.Slikarstvo u katakombama rabi simbole, važnost ne pridaje materijalnom, već ima zadatak vjernicima približiti „onaj svijet“. Tijelo kao objekt.

BIZANTSKA UMJETNOST(6.—15.VIJEK)

547

ranobizantska umjetnost
mozaik koj u crkvi San Vitale predstavlja Cara s pratnjom, simboliziraju moć i slavu carskog dvora
predstavlja bizantski ideal ljepote
Visokih su istanjenih figura, poprilično slično obučeni s velikim brojem dekoracija, slične izlizane i pomalo dugačke kose
pozadina zlatne boje, nebo je uvijek boje zlata u ranom kršćanstvu Justinijan s pratnjom, mozaik u apsidi crkve San Vitale, 547. god., 264 x 365 cm

PREDROMANIKA(6.—10.VIJEK)

980

ne pokazuje više razlike između muške i ženske anatomije
detalji pojednostavljeni do razine da se samo prema njihovu mjestu u cjelini prikaza mogu prepoznati
utjecaj pučkih, prapovijesnih oblika vidljiv je u plošnosti, stilizaciji i ornamentu
 
Adam i Eva iz Beatusova komentara Apokalipse, kraj 10.st., tempera na pergamentu, 40 x 23cm.

ROMANIKA(11. I 12. VIJEK)

1220

Plošnost i linearnost
Vertikalna perspektiva
Skromne boje poput ciglaste crvene, oker žute, morske plave i rđavo smeđe
Metoda redukcije u načinu prikazivanja religijskih tema
 
Freska iznad oltara koja prikazuje Krista u slavi, oko 1220., San Clemente, Vall de Boi, Barcelona. Tijelo je prikazano kao objekt.

GOTIKA(13. I 14. VIJEK)

1423

Plošni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti
Međunarodni stil
Drukčija uporaba svjetlosti
Naglašeni detalji, naturalizam
Gentile da Fabriano, Poklonstvo mudraca, 1423. Tijelo je prikazano kao objekt

Renesansa – 14. st. do 16. st.(djelo:Leonardo da Vinci, djelo Mona Lisa, 1503. god., 77 cm x 53 cm)

1503

Renesansa je jedno od najkreativnijih razdoblja u umjetnosti, te je prvo razdoblje umjetnosti koje je bilo svjesno svojeg postojanja i samo je sebi dalo ime. Svijet u kome je stvoren renesansni umjetnik bio je mnogo složeniji od svijeta njegovih prethodnika. Jedna od karakteristika je bio odnos prema boji. Značajan predmet proučavanja je bilo ljudsko tijelo, zakoni pokreta i proporcije od kojeg ovisi njegova ljepota.

Manirizam – druga polovica 16. stoljeća(djelo Parmigianino, djelo Dugovrata Madona, 1535. god.)

1535

Manirizam je umjetnički pravac u Zapadnoj Europi te je logično razdoblje i prijelaz iz faze visoke renesanse prema baroku. Naglašava se sklad, raznolikost i majstorstvo sadržaja, jasnoće i jedinstva. Prostor više ne prikazuju kao zatvoren i stabilan, već elastičan i nepregledan, proporcije i efekti su proizvoljni te se nekad uspostavlja i više gledišta u prostoru čime se dobiva efekt postojanja više perspektiva.Parmigianino, djelo Dugovrata Madona, 1535. god.

Barok – 16. st. do 18. st.(djelo Diego Velázquez, djelo Las Meninas, 1656. god., 3.18 m x 2.76 m)

1656

Barok je razdoblje u glazbi, književnosti i umjetnosti koje se nastavlja nakon renesanse. Karakteristične su jake boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora koja se dobiva primjenom radikalnih perspektivnih rješenja. Tematski prevladavaju sakralne i mitološke kompozicije te krajolici i mrtve prirode postaju samostalne slikarske teme.Diego Velázquez, djelo Las Meninas, 1656. god., 3.18 m x 2.76 m. Tijelo se prikazuje kao objekt

Neoklasicizam – 18. st. do 19. st.(djelo Jacques Louis David, djelo Mrtvi Marat, 1793. god., 1,62 m x 1,28 m)

1793

Neoklasicizam je naziv za pokret u likovnoj umjetnosti, književnosti, kazalištu i glazbi u Zapadnom svijetu i koristila je kao inspiraciju „klasičnu“ umjetnost Antičke Grčke i Starog Rima. U isto vrijeme pokušavali su biti precizniji, vjerniji modelu, u skladu s razvojem znanosti i ukusom vremena koje je uživalo u antičkim djelima koja su se naveliko skupljala.

Romantizam(djelo: David Friedrich, Lutalica iznad mora magle, 1818., ulje na platnu, 98 cm × 74 cm, Kunsthalle, Hamburg.)

1818

Romantičari ponajprije naglašavaju slobodu i razmah mašte, a izvorišta svojim temama traže prvenstveno u legendarnim i povijesnim događajima te, nerijetko, i u narodnom pjesništvu. To vrijedi i za romantičarske slikare, koji posebnu pozornost pridaju oblikovanju kompozicije i patetičnom izrazu, naglašenom koloritu te uočljivom kontrastiranju. Tijela su prikazana nesretno i neshvaćeno.

Realizam(djelo:Gustave Courbet, Tucači kamena, 1849., ulje na platnu, 165 × 257 cm, Gemäldegalerie, Dresden (uništena).

1849

Realizam (latinski za „realan, stvaran”) u likovnoj umjetnosti (pretežito u slikarstvu i grafici) je stilski pravac koji teži postizanju iluzije zbilje, a traje od polovice do kraja 19. stoljeća (premda se djela stvarana po načelima relizma javljaju i prije, a i danas ima djela koja se stvaraju prema načelima realizma). Realizam se zalaže za objektivnost i uvjerljivost prikazivanja i opisivanja činjenične stvarnosti i razotkriva zakonitosti društva.

Postimpresionizam(djelo:Georges Seurat, Nedjeljno popodne na otoku Grande Jatte, 1884.-86., ulje na platnu, 208x308 cm, Chicago.)

1890

Stilski pravac u umjetnosti s kraja 19. st., kojeg oblikuju umjetnici koji su se razvili iz impresionizma, ali koji su otišli dalje u svojim stremljenjima. Nova generacija umjetnika koja je slijedila različite, originalne i individualne putove. Točke koje tvore različite dijelove slike – travu, vodu, odjeću – nisu jednobojne, nego proračunata mješavina različitih boja tako da daju sjajnu boju ili profinjene sjene. PrimjerNedjeljno popodne na otoku Grande Jatte (1884-86), tijelo kao subjekt

Impresionizam(djelo: Camille Pissarro, Bulevar Montmartre, 1897., ulje na platnu, 173 × 92 cm, Muzej Ermitaž, Petrograd.

1897

Slikari impresionisti prirodi su pristupali na posve drukčiji način od svojih prethodnika. Njihov novi jezik nije samo promijenio tradicionalne konvencije, već je preokrenuo i sam način na koji se gledalo na svijet. Umjetnici nisu bilježili prirodu kao statičnu i nepromjenjivu, već su na platno nastojali prenijeti njezino stalno kretanje i pulsiranje. Impresionistima je slikarstvo postala frenetična aktivnost jer je brzina izvedbe zahtijevala sve ubrzaniji ritam rada. Tijelo kao objekt

Kubizam(djelo:Picasso na portretu kubističkog slikara Juana Grisa iz 1912. god.)

1914

Utjecaj na pojavu apstraktne umjetnosti, prikazivanje svega u prirodi osnovnim likovima(kocka, kugla, valjak, stožac), svođenje nepravilnih oblika na pravilne, prirodnih na geometrijske, isključivo subjektivan prikaz ljudskog tijela.