-
Sam sa svojim mislima.
Danas je velika žega na ulicama, a ja moram k onoj lihvarki. Uh, što mi je mrska! Kad je ne bi bilo, svima bi život bio lakši. Moram smoći dovoljno hrabrosti da je se riješim. Ne, ne mogu ja to! Zašto imam tako odurne misli? Sve me ovo zbunjuje. Ipak, ona je beskorisna i pakosna, vrijedilo bi je smaknuti. Siguran sam da će me opljačkati kad joj predam zalog, a ionako nemam ni za jesti. No, barem ću moći dobro promotriti svaki kutak stana kako bih mogao sve bolje isplanirati. -
Upoznavanje Marmeladova u krčmi.
Otišao sam u krčmu kako bi si razbistrio misli te sam tu upoznao Marmeladova. Njegove riječi o krivnji, patnji i iskupljenju potakle su me na razmišljanje o vlastitim moralnim dilemama. -
Majčino pismo
Bio sam ljut što je majka žrtvovala Dunjinu sreću zbog moje dobrobiti. Znam da se Dunja pristala udati samo da bi meni bilo bolje i moram to spriječiti. Čitajući majčino pismo gdje se ona svim silama trudi da mi se svidi Lužin, osjećam se odgovornim i krivim i znam da trebam nešto učiniti. -
Priprema za ubojstvo i ubojstvo.
Osjećaji krivnje sve više i više izjedaju moju savjest dok smišljam detalje zločina. U trenutku ubojstva prožet sam mješavinom osjećaja, šoka i neizrecive težine. Osjećaji krivnje i straha ostavljaju me zarobljenim u unutarnjem paklu. Kada sam napao i ubio Lizavetu, koja je neočekivano došla u kuću, kaos i panika su se samo pojačali. -
Kochov posjet.
Kochov me posjet je iznenadio. Nakon što je on otišao do kućepazitelja pokušavao sam ostati smiren i zadržati kontrolu, ali nisam uspio. U trenutku kad sam shvatio da mogu biti otkriven, panika me obuzela i u očaju sam odlučio pobjeći. -
Grižnja savjesti.
Nakon Marmeladove smrti, osjećao sam potrebu pomoći njegovoj obitelji. Posjetio sam ih i donio im nešto novca iako sam znao da to neće popraviti sve njihove probleme. Gledajući ih onako bijede i u patnji, osjetio sam duboku krivnju i sram. Moje ubojstvo nije riješilo ništa, dodalo je još patnje na ovaj svijet. Počeo sam sumnjati u svoju teoriju o nadčovjeku. -
Čovjek je zapravo običan smrtnik.
S obzirom da sam potrošio i posljednju paru, odlučio sam otići k istražitelju Porfiriju pod izlikom da želim svoje zaloge nazad, no zapravo sam htio čuti ima li osumnjičenih za ubojstvo. Odmah sam dobio neugodan dojam da Porfirije glavnim sumnjivcem smatra upravo mene. Zaključio sam da ga trebam navesti na krivi trag pa sam počeo govoriti kako običan čovjek nikako ne može postati nadčovjek i kako nema smisla pokušavati, samo da ga odvratim od sumnje, no nisam siguran da sam uspio. -
Krv nije voda.
Lužin je danas došao kod moje sestre na sastanak. Baš mi je mrzak taj čovjek. On želi Dunju oženiti zato da ga smatra spasiteljem koji ju je izbavio iz siromaštva, a ja to ne želim dopustiti. Nije mu se svidjelo što sam ja bio prisutan, a pogotovo to što sam ispričao da sam primio Svidrigajlova u posjet. Nije Lužin ništa bolji čovjek od njega! Nasreću, majka i sestra su shvatile da ih želi iskoristiti i istjerale su ga iz stana. Ne želim da mi dragu sestru oženi takav zlobnik! -
Obrana je najbolji napad.
Došao sam opet k Porfiriju jer me htio saslušati zbog poznanstva s ubijenom. Pomislio sam kako moram paziti što govorim, on ne smije naslutiti da sam kriv. Ipak, kad je počeo govoriti kako se ponašaju krivci kad su osumnjičeni, učinilo mi se kao da zna da sam ja ubojica. Cijelo vrijeme me pokušao navesti da priznam, ali nisam ja takav slabić. Što ako me ipak prozreo? Moram biti pažljiviji. Uostalom, nema on čvrste dokaze. -
Presuditi samome sebi.
Ne mogu više živjeti sam s teretom ubojstva na sebi. Došao sam k Sonji da joj priznam, ona me jedina neće osuditi. Kad sam joj se ispovjedio, ipak nije razumjela da sam to učinio za sebe, a ne za novac i naklonost drugih. Htio sam si olakšati muke, ali sada mi je još teže jer me ona voli i sažalijeva se nada mnom iako to nisam zaslužio. Ne želim se predati vlastima kao što mi ona sugerira, moram dokazati da sam iznad njih, da sam još čovjek, a ne gnjida. -
Čvršći nego ikad.
Sreo sam Svidrigajlova na ulici,a njegovo prisustvo me uznemirilo.Bilo je očito da je znao puno o mom zločinu.Otvoreno mi je govorio o svojim mračnim djelima,koristeći svaku priliku da me podsjeti na vlastite grijehe.Ponudio se da će mi pomoć pobjeći.Ponuda je bila primamljiva,ali znam da je bijeg samo odgađanje neizbježnog.Sad sam čvrst o odluci da priznam svoj zločin i pokušam se iskupiti.Bio mi je ogledalo koje mi je pokazalo tamnu stranu mene i natjeralo me da se suočim s vlastitim demonima. -
Istina mora izaći na vidjelo.
Nakon dugih u mučnih razgovora sa Sonjom, shvatio sam da ne mogu više živjeti s teretom svog zločina. Njene riječi o iskupljenju i patnji duboko su me dirnule. Te noći sam donio konačnu odluku... Moram priznati svoj zločin...Priznanje je jedini način da nađem mir i da napokon krenem put iskupljenja. -
Obitelj je uvijek obitelj.
Zbog turbulentnih događaja prije nekoliko dana, susret s mojom sestrom Dunjom bio mi je potreban. Bilo je nevjerojatno emotivno, razgovarali smo dugo, otvoreno i iskreno. Pokušao sam joj objasniti svoje postupke i motive, ali ona je već znala sve. Bila je tužna, ali me nije osuđivala. Duboko me pogodilo i ovo mi je pokazalo da još uvijek postoji nada za mene. Moram se suočiti sa svojim dijelima i krenuti putem koji vodi prema miru. Pronaći iskupljenje i možda, jednog dana, oprostiti sebi. -
Moglo je biti i gore.
U Sibiru sam i nije tako loše kao što se priča. Ne smeta mi ni mukotrpan rad, ni dronjci, ni loša hrana. Nekoć sam i gore od ovoga živio. Muči me samo moj neuspjeh. No, ne kajem se zbog prolijevanja krvi, već se stidim što sam ipak običan čovjek, što sam spoznao da ne mogu ubiti za viši cilj. Osim toga, ovdje sam omražen i nazivan bogohulnikom, čak skoro i prebijen zbog toga. Ipak, to prihvaćam sasvim ravnodušno. Život mi ima smisla, ali mi se čini da bi bilo bolje da sam skočio s mosta tada. -
Bolja budućnost.
Ne mogu opisati koliko čeznem za Sonjom. Otkad sam izašao s kažnjeničkog odjela bolnice, sve mi je više prirastala srcu, a sad sam lud za njom! Osjećam se kao da počinjem život ispočetka, a kao da je onaj zločin netko drugi počinio. Još samo sedam godina i nas dvoje okrenut ćemo novu stranicu života, odbacit ću dosadašnja uvjerenja i sagledati život iz drugačije perspektive.