-
Logaritamsko računalo
Tijekom 17. stoljeća tehnologija strojeva i procvat tehničkih znanosti omogućuju razvoj prvih mehaničkih naprava za izvedbu osnovnih aritmetičkih operacija. Godine 1617. John Napier pronalazi logaritme i objavljuje prve logaritamske tablice. Temeljem izuma logaritma 1632.g William Oughtred kreira prvo logaritamsko računalo (kasnije populano zvano šiber) koji je bio u uporabi do 70.-tih godina 20. stoljeća -
Pascalina
Prvo patentirano mehaničko računalo koje je moglo zbrajati i oduzimati velike brojeve je Pascalina. Izradio ga je francuski filozof i matematičar Blaise Pascal s namjerom da pomogne svom ocu porezniku kod izračuna. Stroj se sastojao od zupčanika. Svaki je zupčanik na plošnoj strani imao označene znamenke od 0 do 9. Uređaj se često kvario i ponekad davao pogrešne rezultate zbog tadašnje loše tehničke izrade. Po njegovu principu i danas se mjere npr. protoci vode ili plina. -
Leibnitzov kalkulator
Leibnizov kalkulator je stroj sličan Pascalini koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti te čak i izračunavati drugi korijen broja. Izumio ga je Gottfried Wilhelm von Leibnitz.
Kao i Pascalina, Leibnitzov kalkulator nije bio pretjerano pouzdan te se često kvario. -
Diferencijalni stroj
1822.g engleski izumitelj, Charles Babbage, izrađuje nacrt stroja namijenjenog računanju logaritma u logaritamskim tablicama pri čemu su izlaz predstavljale metalne pločice, a rezultati su se mogli tiskati na papir. Taj stroj trebao je računati i logaritamske i trigonometrijske funkcije. Nažalost zbog nedovoljno razvijene tehologije tog vremena nikada nije završen. Naknadno je konstruiran 1991. godine. -
Analitički stroj
1834.g Babbage proširuje diferencijalni stroj te nastaje analitički stroj. Analitički stroj imao je sve elemente suvremenog računala:
- programibilan (način računanja mijenjao se pomoću programa, a ne mijenjanjem građe računala)
- rabio je binarni brojevni sustav
- ulazno – izlaznu jedinicu
- jedinicu za pohranu podataka (na bušene kartice)
- središnju jedinicu za obradu podataka,
-programski jezik (skup naredbi kojima se upravljalo podacima i središnjom jedinicom – na bušenim karticama) -
Sortirni stroj
1884.g Herman Hollerith kreirao je stroj za razvrstavanje bušenih kartica. Taj stroj je prvi moderni stroj za obradu podataka (nije obavljao aritmetičke operacije nego je prebrojavao podatke). Kreiran je za potrebe popisa stanovništva 1890. godine (obrada popisa stanovnika 1890. trajala je 6 tjedana, a prethodna 7.5 godina). Uređaj je radio pomoću baterije i elektromagneta, a podaci koje je obrađivao bili su pohranjeni na bušene kartice. -
Z3
Između 1938. i 1943. njemački znanstvenik Konrad Zuse u Berlinu izrađuje računala Z1, Z2, Z3 i Z4. Z3 bio je prvi potpuno automatski programibilni stroj za računanje koji je upotrebljavao i binarni brojevni sustav. Temeljni elementi su bili elektromagnetski releji iako su već tada bile poznate mogućnosti elektronskih cijevi. Razlog za to je ležao u nepouzdanosti elektronskih cijevi.
Povijesno gledajući, smatra se pretečom superračunala. -
Mark1 - IBM Automatic Sequence Controlled Calculator
Prvo američko programabilno računalo razvijeno za sveučilište Harvard. Razvio ga je Howard H. Aiken, razvoj je trajao od 1936.g., a izgrađeno je u pogonima IBM-a. Računalo je bilo dugačko približno 20 metara, visoko 2.5 metara, težilo 5 tona, a imalo oko 750000 dijelova.
Temeljilo se na elektromagnetskim relejima, a njegova pojava označava početak ere modernih računala. Bio je to prvi stroj koji je mogao riješiti dugačke popise matematičkih problema. Korišten je do 1959. u američkoj mornarici. -
ENIAC - Electronic Numerical Integrator And Computer
ENIAC je razvijen između 1943. i 1946. na osnovi projekta kojeg su razradili Dr John Mauchly i John Eckert Jr.
Temeljni element bila je elektronska cijev. U ENIAC-u je bilo oko 18.000 elektronskih cijevi, 30 kilometara kabla, a težina ENIAC-a je bila 30 tona. ENIAC je mogao izvesti 5.000 zbrajanja u sekundi. Napredak kod ovog računala je mogućnost spremanja podataka u memoriju. Ovu zamisao je razvio John von Neuman i tako je postavio znanstvene temelje za današnja računala. -
Period: to
1.generacija (1946. - 1958.)
Temeljni elementi u izgradnji su elektronske cijevi.
Računala su velikih dimenzija (teže po nekoliko tona), te su jako skupa. Troše velike količine energije, nepouzdana su, zagrijavaju se te ih je zahtjevno isprogramirati (strojni kod, assembler).
Ulazni mediji su bušene kartice i papirnate vrpce. -
UNIVAC 1 - Universal Automated Computer
Uz ENIAC najpoznatiji predstavnik prve generacije računala. Riječ je o prvom računalu koje je radilo s brojčanim i tekstovnim informacijama. Bilo je napravljeno od tranzistora, obavljalo je tisuće računskih operacija u sekundi i time 1000 puta brže od Mark1 računala.
Karakteristike računala su:
- 5.200 elektronskih cijevi
- težina: 13 tona
- potrošnja el. energije: 125 kWh
- cijena: više od milijun dolara
Zanimljivost: 1952.g UNIVAC je predvidio rezultate američkih predsjedničkih izbora -
Period: to
2.generacija (1959. - 1963.)
Računala 2.generacije se temelje na tranzistorima koji su izumljeni 1947.g. Zahvaljujući tranzistorima kao temeljnim elementima, računala postaju manja, jeftinija, pouzdanija, rade brže, troše manje el. energije te imaju veći kapacitet memorije. Ulazni mediji postaju magnetski diskovi i magnetske vrpce, ali u manjem obujmu još uvijek i bušene vrpce. Tranzistori također omogućuju i razvoj simboličkih programskih jezika poput Assemblera, COBOL-a i Fortran-a. -
Period: to
3.generacija (1964. - 1970.)
Računala 3.generacije se temelje na integriranim sklopovima (čipovima) izumljenima 1959.g. Integrirani krug se sastoji od niza tranzistora i veznih elemenata povezanih na poluvodiču i takvi sklopovi mogu izvršavati složenije logičke operacije od tranzistora.
Integrirani sklopovi donose dodatno smanjenje u dimenzijama računala, količini potrošnje el. energije te povećanja u brzini, kapacitetu memorije te u sklopu ove generacije nastaju i prvi operacijski sustavi. -
Period: to
4.generacija (1971. - 2020.)
4.generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila od 1971. kada je napravljen prvi mikroprocesor Intel 4004 koji je imao mogućnosti na razini ENIAC računala do danas.
Danas ti mikroprocesori mogu sadržavati i nekoliko stotina milijuna tranzistora pa mogu obaviti milijune operacija u sekundi.
Zahvaljujući malim dimenzijama, dolazi do pojave osobnih računala (Apple 1977.g, IBM 1981.g) -
Period: to
5.generacija (1980. - 2020.)
5.generacija računala se počinje razvijati početkom 80-ih godina s ciljem da se naprave inteligentna računala koja bi imala sposobnost učenja, izvođenja zaključaka i donošenja važnih odluka. Zahvaljujući tome, pojavljuju se nova područja istraživanja, a to su:
- umjetna inteligencija (računala koja imaju inteligenciju, imaginaciju i intuiciju)
- ekspertni sustavi
- robotika (reprogramabilne naprave za obavljanje raznih poslova)
- neuralna računala
- prirodni jezici
- virtualna stvarnost
