Povijesni razvoj računala (Lana Pavlović, 1.c)

Logaritamsko računalo (logaritmar) je sprava kojom su se nekada do nekoga stupnja točnosti izvodile računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Prvo računalo izradjuju W. Oughtred i E. Gunter 1622. g. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Računa se na osnovi poučaka o logaritmima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje, itd.

Pascalina je mehanički stroj koji je mogao zbrajati i oduzimati velike brojeve. Konstruirao ga je Blaise Pascal 1642. kako bi olakšao posao svom ocu porezniku. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999. Radove na stroju započeo je Pascal 1642. koji tada još nije imao niti 19 godina. 1649. dobio je kraljevsku povlasticu koja mu je jamčila ekskluzivno pravo prodaje stroja u Francuskoj, ali je proizvodnju prekinuo zbog slabe prodaje. Mana stroja bila je nedovoljna preciznost.

Gottfried Wilhem Leibniz je izradio stroj sličan Pascalini koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. Ni ovaj stroj nije bio najprecizniji u izračunima. Kotači su postavljeni pod pravim kutom koji bi se mogli pomicati pomoću posebnog mehanizma.
Brzina izračuna za množenje ili dijeljenje bila je prihvatljiva. Ali poput Pascaline, ovaj kalkulator zahtijevao je da operater koji koristi uređaj mora razumjeti kako okretati kotače i znati način izvođenja proračuna pomoću kalkulatora.

Diferencijalni stroj je mehaničko računalo specijalne namjene. Dizajniran je za računanje polinomnih funkcija. Služio je za računanje brojčanih tablica koje su najčešće koristili mornari prilikom navigacije. Diferencijalni stroj mogao je automatski računati više vrijednosti koristeći se metodom konačnih diferencija, čime je također izbjegao potrebu za množenjem i dijeljenjem. Britanska vlada je isprva financirala projekt, ali isti nije nikada dovršen zbog nedostatka novca bez napretka u izradi.

Nastao je kao nadogradnja diferencijalnog stroja (Babbage). Imao je sve odlike modernih računala, što uključuje :
1. Koristio je binarni brojevni sustav;
2. Imao je ulazno-izlaznu jedinicu: jedinicu za unos i ispis podataka;
3. Jedinicu za pohranjivanje podatka: bušene kartice koristile su se dugi niz godina dok se nije otkrilo magnetsko zapisivanje;
4. Centralna jedinica za obradu podataka: tzv. procesor;
5. Programski jezik: skup naredaba kojima upravlja podatcima i funkcijama sred. jedinice.

Herman Hollerith je 1884.g. kreirao stroj za razvrstavanje bušenih kartica. Taj stroj je prvi moderni stroj za obradu podataka (nije obavljao aritmetičke operacije nego je prebrojavao podatke, što predstavlja prvu automatsku obradu podataka). Kreiran je za potrebe popisa stanovništva 1890. godine (obrada je trajala 6 tjedana, a prethodna 7,5 godina). Uređaj je radio pomoću baterije i elektromagneta . Bušene kartice se koriste sve do polovice 20. st. Hollerith je osnivač IBM-a.

Konrad Zuse izrađuje Z3, prvi programirani kalkulator koji radi na principu binarne algebre, u Berlinu 1942. godine. Temeljni element ovih računala bili su elektromagnetski releji. U njemačkoj nisu pridavali velik značaj njegovim radovima te je razvoj programabilnih kalkulatora bio isključivo rezultat njegova entuzijazma. Financiranje mu je odbijeno tijekom 2. svj. rata jer se takav razvoj smatrao "nevažnim za rat". Izvorni Z3 uništen je 1943. tijekom savezničkog bombardiranja Berlina.

Harvard Mark I bilo je prvo veće automatsko digitalno računalo u SAD. Projektirao ga je Howard H. Aiken, a izgrađen je u IBM-u. Mnogi su smatrali da je prvi univerzalni kalkulator. Bio je dugačak 17 m, visok 2,5 m, težio je 5 tona, a imao je nešto manje od milijun dijelova. Budući da je prvo računalo koje je koristilo mehaničku i relejnu tehnologiju, rad je bio vrlo spor. Glavna prednost Mark I je potpuna automatizacija. Pojava Mark I računala značila je "početak ere modernih računala".

ENIAC (Electronic Numerical Integrator And Computer) je ime prvog programabilnog, elektroničkog digitalnog računala opće namjene konstrukiranog u Americi pri University of Pennsylvania (Dr J. Mauchly i J.A. Persper Eckert). ENIAC je dovršen 1945. godine i prvi put je pušten u rad u praktične svrhe 10. prosinca 1945. Imao je brzinu otprilike tisuću puta bržu od brzine elektro-mehaničkih strojeva; ova računska snaga, zajedno s općenitom programibilnošću, oduševila je znanstvenike i industrijalce.

Računala su koristila elektronske cijevi koje su bile temeljna jedinica izrade računala. Osnova za ulaz podataka bila je bušena kartica.
Predstavnici prve generacije:
Iz SAD-a:
ENIAC (1946.)
EDVAC (1949.)
BINAC (1949.)
SEAC (1950.)
UNIVAC (1951.)
Whirlwind (1951.)
ILLIAC I (1951.)
MANIAC (1952.)
IAS (1952.)
Iz Velike Britanije:
EDSAC (1949.)
Manchester Mark I (1949.)
Ferranti Mark I (1951.)
Leo I (1951.)
Njemačka:
Z4 (1950.)
Australija:
CSIRAC (1949.)
Sovjetski Savez:
MESM (1952.)
Strela (1953.)

UNIVAC (Univesal Automatic Computer) bila je linija elektroničkih digitalnih računala s pohranjenim programom koja je započela s proizvodima Eckert-Mauchly Computer Corporation. Kasnije se naziv koristio za odjel tvrtke Remington Rand i njezine sljedice. Bio je prvo računalo opće namjene za komercijalnu upotrebu (UNIVAC I mainframe computer). Potomci kasnijeg UNIVAC-a 1107 poznati su i danas kao proizvodi tvrtke Unisys. Posljednje računalo s UNIVAC-ovom oznakom proizvedeno je 1986. godine.

Walter Brattain, John Bardeen i William Schockley izumili su 1947. godine novi elektronički element, tranzistor. Glavno svojstvo tranzistora je polu-provodljivost silicija. Računala s tranzistorima imala su puno manje dimenzije i bila su pouzdanija u radu. U ovom se razdoblju razvijaju i osnovni programski jezici koji olakšavaju uporabu računala i njihovu primjenu u poslovne svrhe.
Računala:
Serija IBM 1400 i IBM 7070
DEC PDP-1
Honeywel H 400
Burroughs B 200
NCR 315 i NCR 500

Jack Kilby izradio je 1959. godine integrirani krug.
To je novi elektronički element još manjih dimenzija, ali veće mogućnosti. Treća generacija računala koristila je integrirane sklopove kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala. Pomaci i razvoj:
- iglični pisaći
- računarske mreže - pojava prvog LANa
- primjena viših programskih jezika
- brzina rada se povećava. Progamski jezici:
- PL/1
- BASIC Računala:
- CDC 6600 i CDC 3000
- IBM /360
- UNIVAC 9000
- Simens 4004
- NCR Century.

Četvrta generacija računala koriste mikroprocesor kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala. Pomaci i razvoj:
- objektno orijentirano programiranje
- relacione baze podataka
- laserski pisači. Programski jezici:
- C
- C++
- Smalltalk
- Java Računala:
- Apple II
- IBM PC
- Macintosh
- Commodore 64 Operacijski sustavi:
- CP/M
- MS/DOS
- Windows
- OS X
- UNIX.

Peta generacija računala je još uvijek u razvoju. Ova se generacija temelji na paralelnoj obradi softvera i umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija je novonastalo područje u računalnoj znanosti, koje razvija metode potrebne da bi računala "razmišljala" kao ljudska bića. Cilj računalstva pete generacije je razviti uređaje koji mogu odgovoriti samostalno odlučivati, te koji su sposobni sami raditi, učiti i organizirati se. U ovu skupinu uređaja ubrajamo i robote.