-
Logaritamsko računalo
Izumio ga je William Oughtred. To je sprava kojom su se do nekoga stupnja točnosti izvodile računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Računa se na osnovi poučaka o logaritmima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje, itd. -
Pascalina
Pascalina je mehanički stroj koji je mogao zbarajati i oduzimati velike brojeve. Konstruirao ga je Blaise Pascal kako bi olakšao posao svom ocu porezniku. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999. Mana tog stroja je bila nedovoljna preciznost jer tadašnja tehnologija nije omogućavala preciznu i pouzdanu izradu njegovih mehaničkih dijelova. -
Leibnizov kalkulator
Gottfried Wilhelm Leibniz izradio je stroj sličan Pascalinu koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. Ni ovaj stroj nije bio najprecizniji u izračunima. Izumio je Leibnizov kotač koji je poboljšao sistem binarnog broja koji je temelj svih digitalnih računara. -
Diferencijalni stroj
To je mehaničko računalo dizajnirano za automatsko izračunavanje tablica polinoma i ostalih funkcija aproksimiranih polinomima kao što su logaritamske i trigonometrijske funkcije. Izradio ga je Engleski izumitelj Charles Babbage. Stroj nije uspio dovršiti zbog financijskih i tehničkih poteškoća. Znanstveni muzej u Londonu je rekonstruirao diferencijalni stroj na temelju nacrta. -
Analitički stroj
Nastao je kao proširenje ideja koje je Charles Babbage oprobao u diferencijalnom stroju, s tim da je analitički stroj bio programibilan. Analitički stroj je imao je sve odlike modernih računala, što uključuje: binarni sustav, ulazno-izlaznu jedinicu, jedinicu za pohranu podataka, centralnu jedinicu za obradu i programski jezik. Smatra se po ideji prvim modelom računala sličnom današnjim. -
Sortirni stroj
Herman Hollerith izumio je sortirni stroj, stroj za svrstavanje bušenih kartica s podacima iz popisa stanovništva. Koristio se za ubrzanje postupka brojanja glasova u SAD-u. Brojanje glasova je na ovaj način bilo 3 puta brže od ručnog prebrojavanja te se smatra začetnikom elektromehaničke obrade podataka. -
Z3
Računalo Z3 dovršeno je upravo 1941. godine i bilo je instalirano u Berlinu, glavnom gradu Hitlerovog Trećeg Reicha.Dizajnirao ga je Konrad Zuse. Bilo je to tzv. elektromehaničko računalo, što znači da je za rad koristilo osim električnih i pokretne mehaničke dijelove. -
Mark1
Izradio ga je Howard Aiken 1943. uz financijsku pomoć IBM. Bilo je prvo veće automatsko digitalno računalo u SAD-u. Mnogi su smatrali da je prvi univerzalni kalkulator. Težilo oko 5 tona. Rad računala pokreće duga, horizontalna, kontinuirana rotirajuća osovina koja izdaje rum koji je opisan kao buka divovskog šivaćeg stroja. Izračuni su rađeni u decimalnim brojevima s fiksnom decimalnom točkom. -
ENIAC
Nastao je pojavom elektronike. Smatra se prvim elektroničkim računalom. Temeljilo na elektronskim cijevima te je moglo rješavati različite zadatke. Mana računala je da je trošilo toliko struje da je grad Philadelphia ostao u mraku. Računalo je također imalo malu memoriju i nije bilo programibilno. Bio je zamišljen kao namjenski stroj za potrebe izračunavanja balističkih tablica za topove. -
Period: to
1. generacija (1946. – 1958.)
Prva generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila u vremenu između 1946. i 1958. Koristila su elektronske cijevi kao temeljnu jedinicu izrade računala. Osnova za ulaz podataka bila je bušena kartica. Programski jezici koje je koristila prva generacija računala bili su: fortran i cobol. Računala su bila golema, trošila su mnogo električne energije, i bila su nepouzdana. -
UNIVAC
Računalo UNIVAC sastojalo se od 5200 vakuumskih cijevi i težilo je čak 13.000 kilograma. Trošilo je 125 kW električne energije i moglo je obavljati 1905 operacija u sekundi. Većina američkih sveučilišta nije bila dovoljno bogata da ga nabavi. Bio je prodan američkom Uredu za popis stanovništva. UNIVAC je kratica za UNIVersal Automatic Computer, a proizvodila ga je kompanija Remington Rand, nekadašnji proizvođač oružja i pisaćih strojeva. -
Period: to
2. generacija (1959. – 1963.)
Ova je generacija računala kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu koristila tranzistore. To je smanjilo fizičke dimenzije računala, potrošnju energije, količinu topline koje je zračilo i povećalo broj ciklusa koje je računalo moglo izvršiti. Isto tako povećana je pouzdanost stroja, jer su se tranzistori manje kvarili nego elektronske cijevi. U razdoblju druge generacije su razvijeni osnovni programski jezici koji olakšavaju uporabu računala i njihovu primjenu u poslovne svrhe. -
Period: to
3. generacija (1964. – 1970.)
Treća generacija računala koristili su integrirane sklopove kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala.Tranzistori su postali manji i postavljeni su na silikonske čipove, nazvane poluvodičima. Zahvaljujući toj promjeni, računala su bila brža i učinkovitija od onih druge generacije. Također se pojavljuje prva lokalna računalna mreža. Ta računala su koristila jezike visoke razine. Neki primjeri tih jezika uključuju Java i JavaScript. -
Period: to
4. generacija (1971. – 2020.)
Četvrta generacija računala koristi mikroprocesor kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala. Prvi procesor izradila je tvrtka INTEL pod nazivom 4004. Računala četvrte generacije postala su snažnija, kompaktnija, pouzdanija i pristupačnija. Kao rezultat toga, rođena je revolucija osobnog računala (PC). Ta računala koriste jezike četvrte generacije (4GL). Ti se jezici sastoje od tvrdnji sličnih onima na ljudskom jeziku. -
Period: to
5. generacija (1980. – 2021.)
Javlja se novi pristup arhitekturi računala, nazvan RISC, koji se temelji na jednostavnoj, ali bržoj izvedbi procesora. Javljaju se procesori koji izvršavaju istodobno veći broj instrukcija, povećani je koncept pričuvne memorije, koriste se procesori za multimedijsku primjenu, itd. Računala pete generacije mogu razumjeti izgovorene riječi i da mogu oponašati ljudsko razmišljanje.