Povijesni razvoj računala

  • Logaritamsko računalo

    Logaritamsko računalo, sprava kojom su se izvodile računske operacije množenja, dijeljenja, korjenovanja i potenciranja. Izumio ga je William Oughtred početkom 17. st., nakon što je John Napier otkrio logaritme, a u širokoj uporabi zadržao se do sredine 20. st., tj. do pojave digitalnih kalkulatora.
  • Pascalina

    Pascalina je mehanički stroj koji je mogao zbarajati i oduzimati velike brojeve. Konstruirao ga je Blaise Pascal 1642. kako bi olakšao posao svom ocu porezniku. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999. Radove na stroju započeo je Pascal 1642. koji tada još nije imao niti 19 godina.
  • Period: to

    1. generacija računala

    Prva generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila u vremenu između 1946. i 1958. Koristila su elektronske cijevi kao temeljnu jedinicu izrade računala. Osnova za ulaz podataka bila je bušena kartica. Programski jezici: FORTRAN, COBOL
  • Period: to

    2. generacija računala

    Druga generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila vremenu između 1959. i 1964. Ova je generacija računala kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu koristila tranzistore. Korištenje tranzistora kao osnovne temeljne jedinice umjesto elektronske cijevi smanjilo je fizičke dimenzije računala, potrošnju energije, količinu topline koje je zračilo i povećalo broj ciklusa koje je računalo moglo izvršiti.
  • Period: to

    3. generacija računala

    Treća generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila vremenu između 1965. i 1978. Treća generacija računala koristili su integrirane sklopove kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala.
  • Period: to

    4. generacija računala

    Četvrta generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila od 1979. do danas. Četvrta generacija računala koriste mikroprocesor kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala.
  • Period: to

    5. generacija računala

    Peta generacija računala je još uvijek u razvoju. Bazirat će se na masivnom paralelnom procesiranju i umjetnoj inteligenciji, gdje će računalo biti u sposobnosti odlučiti što je najbolje u tom trenutku, samo raditi neke stvari. U principu zadatak znanstvenika je da u budućem vremenu podare računalu mogućnost "razmišljanja". U to možemo ubrojati robote. Neki roboti su sposobni sami odlučiti neke stvari (ali ipak ograničeno).