-
Promjena
Čudno se osjećam! Budan sam, ne sanjam! Što mi se to dogodilo? Postao sam kukac s tankim nožicama i oklopom. Kako ću takav na posao? Treba vratiti obiteljske dugove, ali ne mogu, duša ne da. Zar me već provjeravaju i prokurist je došao! I što ako ne dođem na posao? Nije kraj svijeta! Zar ne? Teškom mukom otvorio sam vrata sobe, cijeli dnevni boravak je ušutio. -
Dan nakon promjene
Loše spavam, strašno sam gladan. Ujutro mi je sestra donijela jelo, malo se uplašila ugledavši me. Bilo je tu istrunulo povrće, kosti od večere, grožđice, bademi, pokvareni sir i razne vrste kruha s maslacem. Inače, to ne bih nikada jeo, ali sada su mi sline curile. Moja sestra je baš dobra. Stvarno ju volim i volio bih joj to i reći, ali od jučer kao da me sve manje razumiju. -
Kako provodim dane
Prošlo je već nekoliko dana od moje neočekivane i čudne promjene. Sestra se već navikla na mene što mi je baš drago. No, baš mi je dosadno. Pošto ne mogu izaći iz sobe, moram sve saznati osluškujući svoju obitelj kroz zatvorena vrata sobe. Jedino o čemu su najčešće razgovarali je o meni. Kao da nemaju nikakvih drugih zanimljivijih tema. Zaboravio sam napomenuti, služavka je dala otkaz. Na odlasku je rekla da neće nikome reći o tome što se dogodilo u kući. Ma mo'š si mislit! -
Što me muči?
Sve me više muči financijsko stanje obitelji. Prošlo je već dosta vremena otkada ne radim i stvarno sam zabrinut. Održavao sam obitelj, nisu se trebali uopće brinuti o novcu, a sad im je to jedino na pameti. No, dok sam još radio, jedino što sam htio je poslati sestru na konzervatorij. Obožavam ju slušati dok svira violinu. Stvarno ima talenta. Volio bih im pomoći, ali ne mogu... -
Želim vidjeti majku
Prošlo je već mjesec dana, a moja sestra se sve više boji. Primjećujem da ju je strah. Dođe mi počistiti sobu i otvoriti prozor, no sve radi u žurbi. Kako me ne bi gledala, odlučio sam se sakriti pod kanape svaki puta kada bi ušla u sobu. Volio bih vidjeti i svoju majku. Nisam je vidio od onoga dana kada se sve promijenilo. Stvarno bih ju volio vidjeti. -
Životinja
Mislim da sam poludio, gubim razum, polako počinjem razmišljati kao životinja. Želim se vratiti u starog sebe, ne mogu više ovako. Sve teže i teže pišem u ovom dnevniku jer mi misli stalno odlutaju. Ovih se dana zabavljam tako što trčim po sobi. Ne sjećam se kada sam se ovako dobro zabavljao. Moja zabava je bila moj posao, no ovo je nešto novo. -
Majčina reakcija
Napokon sam čuo glas svoje majke. Tako sam sretan zbog toga. Znam da me se boji. Sestra je rekla da treba isprazniti cijelu moju sobu kako bih imao što više prostora za zabavu. Odjednom sam začuo majčin vrisak kad me je ugledala. Ne mogu ni opisati koliko me to pogodilo. U tom trenu sam samo htio nestati. Samo sam im smetnja. -
Očevo razočaranje
Nakon vriska moje majke koja se onesvijestila, došao je otac. Izgledao je zastrašujuće, nije mu se svidjelo ovo moje novo stanje. Znam da me ne želi uopće vidjeti pa sam se odlučio povući u svoju sobu. Otac me počeo naganjivati i gađati jabukama. Strašno sam se bojao. Jedna jabuka me pogodila, osjećam neopisivu bol, no ta bol nije samo od te jabuke više zbog očevog pogleda punog zgražanja spram mene. -
Usamljenost
Sve se promijenilo. Prošlo je već mjesec dana, a ja još uvijek osjećam jabuku u svojim leđima. Jedva se krećem po svojoj sobi, sam sa svojim mislima. Cijela obitelj se zaposlila, što mi je drago, ali se osjećam izostavljeno i kao da im više nisam potreban. Promatram ih kako su nastavili živjeti bez mene iako sam ja još uvijek tu, ali me ignoriraju. -
Preispitivanje
Ne spavam već noćima. Slušam obiteljske razgovore o tome kako će početi štedjeti i kako bi se htjeli preseliti iz ovog stana. No, zbog mene neće otići nikamo. Volio bih im pomoći. Kada malo bolje razmislim, zašto bhi im ja trebao pomoći? Cijeli život im pomažem i sada kada oni trebaju meni pomoći, ostavljaju me. Ne žele me. Sve sam im dao, a sada me gledaju s gađenjem. Sestra me isto tako napustila. -
Dvorkinja
Ova naša dvorkinja mi ide na živce. Svaki dan dolazi u moju sobu i uznemirava me. Priča sa mnom kao da ju ne razumijem. Tretira me kao životinju! Omalovažava me! Što misli tko je ona?! Stvarno mi je već dosta. -
Novi doseljenici
U stan su se uselila trojica stanara. Zbog njih, obitelj je počela donositi stvari koje im ne trebaju u moju sobu. Zar oni misle da je moja soba smetlište? Zar ih nije briga za mene i u kakvom ću prostoru živjeti? Mislim, moja soba je bila prazna otkada su majka i sestra iznijele namještaj i baš sam se navikao na takvu praznu i hladnu sobu. A ta trojica, kakve njuške. Odvratni su mi. Moja obitelj im mora stalno udovoljavati. Uh, želim da odu. -
Zvuk violine
Nakon mnogo vremena čuo sam predivan zvuk sestrine violine. Kako bih ju bolje čuo, otišao sam u dnevni boravak. Ona trojica stanara su je isto slušali, ali bili su nepristojni. Odlučio sam se približiti svojoj sestri, a onda su me ugledali. Nastao je kaos u kući. Stanari su se zgrozili i otkazali sobe, ali moja draga sestra napokon je rekla što misli. Ne može me više trpjeti, moraju me se riješiti, otac se složio. Bol i tuga. -
Posljednje riječi
Pišem svoje posljednje riječi. Evo dok još mogu, napisat ću kako se trenutno osjećam. Nakon onoga što se dogodilo jučer sa sestrom, više nisam ništa osjećao. Noge su mi u potpunosti otkazale. Ona jabuka u mojim leđima, kao da je nestala. Sva tuga i bol su nestajali. Sve više sam osjećao kako moram otići. Nestati. Ta moja odluka je bila još jača nakon jučerašnjeg sestrinog monologa. Stvarno sam umoran i mislim da ću sada poći na počinak.