Zločin i kazna

Ab ovo

Mar 3, 1865

Raskoljnikov je bivši student prava u Sankt Peterburgu. Bio je prisiljen odustati od studiranja zbog siromaštva u kojemu se nalazio. Osim sa siromaštvom, suočavao se sa osjećajem bespomoćnosti. Kroz svoja duboka razmišljanja o životu i moralu stvorio je ideju o iznimnim pojedincima kojima je sve dopušteno.

Bijeda susreće bijedu

Mar 4, 1865

Raskoljnikov je posjetio krčmu sa osjećajem žudnje da bude među ljudima. Tada je upoznao Marmeladova- čovjeka otečenog lica od neprestanog prijenja. On je propali intelektualac i sam sebe osuđuje kao nemoralnog čovjeka. Njegove riječi o jadu i patnji izazivaju unutarnju borbu u Raskoljnjikovu. Također ga kasnije potiču na razmišljanja i postupke koji su doveli do samog ubojstva.

Mračna strana društva

Mar 5, 1865

Raskoljnikov je na ulici uočio mladu djevojku koja je bila pijana i neobično obučena. U daljini je ugledao krupnog, ugojenog muškarca koji je čekao da joj pristupi. Znajući koje su namjere toga čovjeka Raskoljnjik se naljuto i uto je došao redar. Bilo je jasno da su djevojku opili, silovali i potom nevješto obukli. Redar se pravio kao da će pomoći djevojku odvesti kući zbog novca koje mu je Raskoljnjikov dao.Međutim, čim su se udaljili rekao je studentu da pusti čovjeka neka se zabavi.

Okidač

Mar 6, 1865

Nastasja je uručila Raskoljnjiku majčino pismo. U pismu mu je majka opisala što se događalo u posljednja dva mjeseca kao i trenutnu situaciju, odnosno da je Dunja prihvatila ponudu za brak s Lužinom. Čitajući to pismo znao je da je on razlog tog braka i to ga je jako mučilo. Također, znao je da to nije dobar čovjek za Dunju, bez obzira na majčine pokušaje da ga navede da ga on privoli. Osjećajući se odgovornim za lošu financijsku situaciju, bio je dodatno motiviran da počini zločin.

Kap koja je prelila čašu

Mar 6, 1865

Nakon sna o ubojstvu lihvarice Anjone Ivanove Rskoljnik odlazi u kafić gdje je načuo razgovor dvojice muškaraca o sestrama Ivanov. Tu se vodi rasprava kako bi Anjona trebala dobiti ono što zaslužuje, a to je smrt za svoju škrtost i prevare, te iskorištavanje rođene sestre. U Raskoljnikovu se tada budi osjećaj odlučnosti i čvrsto kreće u razvitak plana za donošenje pravde.

Snovi su upozorenje za budućnost

Mar 7, 1865

Raskoljnikov umoran utone u san no nije prošlo dugo vremena dok mu uznemirujući san nije poremetio snove. Ono što mu je u par navrata prošlo kroz glavu danas je i sanjao, cijeli plan kako će ubiti lihvaricu od početka do kraja u savršeni detalj. Uto se naglo probudi obliven hladnim znojem ne vjerujući da je uopće sposoban smisliti tako nešto.

Perfekcionist na djelu

Mar 7, 1865

Dugo je trajao Raskoljnikov razvitak plana jer je bio perfekcionist, nije htio da ga ni najmanja sitnica dovede u rizik otkrivanja njegova zlodjela. Histerično je popravljao svaki detalj svog izgleda, od ugradnje "vješalice" za sjekiru do

Lakše rečeno nego učinjeno

Mar 7, 1865

Oklijevajući napokon skupi snage i zamahne sjekirom te usmrti Anjonu. Dugo je stajao ne znajući što će pa napokon krene pljačkati stan. Neočekujući, naiđe na sestru i bez puno razmišljanja ponovno zamahne te usmrti i nju.
Ako je sve moglo poći po krivu pošlo je jer se na vratima odjednom začulo kucanje, no ostavši hladne glave Raskoljnikov pričeka da se rasčisti zrak kako bi vješto pobjegao sa mjesta zločina, no iza sebe je ostavio trag koji će ga skupo koštati.

Skrivanje mračne tajne: zakopavanje tragova

Mar 7, 1865

Nakon što je počinio ubojstvo, Raskoljnikov je tragove koji su upućivali na zločin, sakrio ispod velikog kamena na osamljenom mjestu. Naušnice koje su starici bile dane kao zalog pronašao je Nikolaj iza vrata stana kojeg su ličili zbog čega je bio sumnjiv policiji. Iako se riješio dokaza, Raskoljnikov osjećaj krivice i paranoja su ga konstantno opsjedali.

Svijet običnih i neobičnih

Mar 8, 1865

Podjela na „obične“ i „neobične“ ljude ključni je koncept u filozofiji glavnog lika koji mu pomaže da opravda svoje postupke. Prema Raskoljnikovljevom mišljenju, „obični“ ljudi su oni koji se pridržavaju zakona i normi društva. Oni nemaju pravo na izvanredne postupke ili promjene u društvu, već su suđeni da žive u skladu s postojećim zakonima, a „neobični“ ljudi su oni koji imaju pravo da krše zakone i norme ako to služi višim ciljevima. On spada u "neobične" pa tako i opravdava ubojstvo.

Putovanje kroz smrt i susret s Lužinom: maske su pale

Mar 8, 1865

Marmeladov biva pregažen kočijom pred Raskoljnikovljevim očima koji mu pritrčava u pomoć i time pokazuje humanost i empatiju. Njegova smrt imala je značajan utjecaj na Raskoljnikovljevu moralnu dilemu, a također služi i kao socijalni komentar na siromaštvo i alkoholizam u ruskom društvu.
Raskoljnikov odmah pokazuje neprijateljstvo prema Lužinu koji se dolazi predstaviti porodici. Izražava sumnje u njegove motive i optužuje ga da želi oženiti Dunju iz sebičnih razloga što na kraju biva istinito.

Misteriozni susret i otkrivanje skrivenih istina

Mar 9, 1865

Misteriozna figura neznanca simbol je Raskoljnikovljeve savjesti i straha te reflektira njegovu unutarnju borbu i osjećaj krivice koji ga progoni. Motiv izdaje igra značajnu ulogu između likova. Lužin pokušava okrenuti Dunju protiv brata manipulirajući je kako bi postigao svoje ciljeve. Bez obzira na to, Dunja ostaje vjerna bratu i prekida odnos s Lužinom, a to pokazuje njezinu snagu i odlučnost.

Nepoznato o poznatom

Mar 10, 1865

Porfirije se pojavio na vratima u nadi da će popričati sa Raskoljnikom. Objasnio je Raskoljniku na koji način je provodio istraživanje ubojstva te koje je manipulacije koristio na njemu. Raskoljnikov se prvo preplašio da Porfirije ne sumnja na njega. U tom trenutku u prostoriju uđe Nikolaj koji prizna da je on ubojica, ali Porfirije u to nije povjerovao. Porfirije na kraju susreta savjetuje Raskoljniku da se preda, a za predaju mu daje dan, dva.

Posljednji pozdrav

Mar 10, 1865

Raskoljnikov se otišao pozdraviti sa Sonjom. Kada je došao kod nje, Sonja osjeti ogromno olakšanje vidjevši ga živog. Prekrižila ih je svojim križevima i odlučila da zajedno otiđu na policiju, no Raskoljnikov odluči otići sam. Kada je putem do stanice došao na Sijemski trg da poljubi zemlju, udgledao je Sonju kako se skriva pa odluče zajedno otići u stanicu.

Pokajnik

Mar 10, 1865

Raskoljnikov se vrati u ured blijed i ukočena pogleda. Nikako nije mogao izgovoriti riječi koje su ga jako mučile, ali stekne hrabrosti i kaže:“ Ja sam to onda ubio sjekirom staricu činovnikovicu i sestru njenu Lizavetu, i orobio.“

Četerdeset ispod nule

Mar 15, 1865

Bio je osuđen na osam godina u dalekom, hladnom Sibiru. Nakon devet mjeseci u zatvoru koji su bili obilježeni premlačivanjem od strane drugih zatvorenika, Raskoljnikov se preobratio i pokajao za zločin. Odslužio je svoju kaznu i izašao iz zatvora kao novi čovjek.