-
2000 BCE
Katalog knjižnice sumerskog grada Nipura
Smatra se najstarijim knjižnični katalog na svijetu, s popisanih 87 djela. Predstavlja začetak klasifikacijskog sustava, prema stručnim skupinama: posljednjih 13 djela dodijeljeno je skupini „mudrosti”.
Čuva se u Sveučilišnom muzeju u Philadelphiji, SAD -
600 BCE
Katalog knjižnice asirskog kralja Asurbanipala u Ninivi
Katalog, iz kojega se lako locirao položaj svake pločice, bio je zapisan na vratima ili zidu svake pojedine prostorije knjižnice, dok su djela iz svake predmetne skupine bila čuvana u zasebnoj prostoriji.
Glinene pločice su bile poredane unutar svake predmetne skupine u serijama po konkretnom klasifikacijskom sustavu i svaka ta pločica je imala svoj broj koji je određivao njezino mjesto u seriji. -
200 BCE
Kalimahov katalog Aleksandrijske knjižnice
Najstarije poznato biobibliografsko djelo - "Tablice..." (grč. Pinakes), iako nije u potpunosti sačuvano, o njemu znamo zahvaljujući antičkim piscima. Sastojalo se od 120 knjiga (svitaka), a zbog svoje opsežnosti neki ga smatraju bibliografijom ondašnje grčke književnosti.
Građa je razvrstana prema jedanaest širokih stručnih skupina.
Bibliografske navode pratili su biografski podatci o autoru, kao i podatci o autentičnosti teksta. -
400
Liber de viris illustribus
Djelo je sv. Jeronima iz Stridona (cca. 347-420.) u kojem je popisao 135 crkvenih pisaca od početaka kršćanstva, te sebe navodi kao posljednjeg. Uz biografske podatke, uz svakog pisca navodi i naslove njegovih djela. -
1494
Liber de scriptoribus ecclesiasticis
Prva je tiskana bibliografija, autora Johannesa Trittheima (Basel, Švicarska). Popis, sačinjen od kupno 1000 pisaca i oko 7000 djela, počinje od prvih učenika apostola, a završava popisom njegovih djela.
Koncept nacionalne bibliografije je u začecima.
Osim tiskarskih popisa knjiga (kataloga) u kojima prednjači Aldo Manuzio, pojavljuju se i knjižarski katalozi međunarodnih knjižarskih sajmova (Mainz, Frankfurt, Leipzig).
*
Na slici je Katalog knjižarskog sajma u Frankfurtu, 1592. -
1519
Prva osobna bibliografija
Bila je Lucubrationum Erazma Roterdamskog (Basel, Švicarska) -
1545
Bibliotheca universalis
Conrad Gesner, prvi europski bibliograf, autor je ovog čak 1264 stranice opsežnog djela koje svojim sadržajem obuhvaća građu na latinskom, hebrejskom i grčkom jeziku.
Djela je uredio po abecedi osobnih imena autora, pri čemu je na kraju dodan registar prezimena.
Kasnije će udariti temelje bibliografske sistematske klasifikacije. -
1548
Prva opća nacionalna bibliografija (Engleska)
Bila je retrospektivna bibliografija na latinskom jeziku, Illustrium Maioris Britanniae scriptorum autora Johna Balea.
Sadržavala je popis knjiga britanskih autora, a bibliografske jedinice poredane su kronološki jer je želio prikazati povijest engleske knjižne produkcije, odnosno povijest engleske kulture.
Time su postavljeni temelji retrospektivne nacionalne bibliografije, koja nije samo praktični instrument znanstvenog i stručnog rada, već i dokument nacionalne kulture. -
1550
Prva nacionalna bibliografija na narodnom jeziku (Italija)
Bila je retrospektivna bibliografija djela talijanskih humanista La libraria del Doni Fiorentino autora Antona Francesca Donija (Venecija). Sadržava i bibliografiju glazbene literature, što je u povijesti bibliografije bila velika novina. Do 1580. doživjela je čak pet dopunjenih izdanja.
U ostalim europskim zemljama nacionalne bibliografije se pojavljuju tek u 17. stoljeću. -
1559
Prvi popis zabranjenih knjiga
Bio je Index auctorum et librorum prohibitorum koji je obuhvaćao knjige koje su smatrane nemoralnima ili su na bilo koji način dovodile u pitanje autoritet Crkve i drugih vladajućih struktura.
Svojevrsna je anti-bibliografija. -
Prva stručna bibliografija
Bila je Bibliotheca theologica autora Jacoba Zanacha (Njemačka), koja je sadržajno obuhvaćala područje teologije. -
Model bibliografskog opisivanja
Djelo koje je postalo modelom bibliografskog opisivanja bilo je Catalogue of English Books... autora andrewa Maunsella (London, Engleska). Građu je podijelio prema glavnim strukama, a unutar toga prema predmetnim grupama ili literarnim vrstamm te potom abecedno. Sadržavala je kompletni impresum: ime autora ili prevoditelja, naslov djela je potpuniji, ime izdavača i tiskara postaje obvezno, kao i godina izdavanja i format. Autori su po prvi put poredani po prezimenima. -
Prve bibliografije bibliografija
Bibliotheca bibliothecarum Phillipea Labbéa sadržavala je 1500 jedinica koje je sastavilo oko 800 autora, dok je drugo izdanje sadržavalo i numizmatičku bibliografiju.
Antoine Teissier djelom Catalogus Auctorum, Qui Librorum Catalogos, Indices, Bibliothecas... dopunjuje Labbéovu bibliografiju bibliografija. Popisao je oko 2500 autora raznih bibliografija, a u drugom izdanju dopisao otprilike još toliko -
Pojava bibliografija anonimnih i pseudonimnih djela
Događa se u Njemačkoj, i to od strane autora Vincentiusa Placciusa i Johanna Christiana Myliusa. Oni su otkrili više od 10 000 autora koji iz bilo kojeg razloga nisu potpisali svoja djela ili se nisu potpisali pravim imenom. -
Pojava bibliofilskih bibliografija
Događa se u Francuskoj - Guillaume-François Debure opisao je, prema njegovom mišljenju, najdragocjenije knjige od početka tiska do njegova vremena na način da bibliofilima omoguće lako prepoznavanje autentičnih izdanja od onih falsificiranih.
Doneseni su pravi podatci o knjigama, čak i ako su nekompletne ili oštećene. Popisao je 6140 za bibliofile onog vremena najznačajnije knjige. -
19. stoljeće
U središtu pozornosti je tekuća (opća nacionalna i stručna) bibliografija, koja je ograničena na prirodoslovnu tematiku i primijenjene znanosti. Izlaze posljednje opće bibliografije međunarodnog karaktera, dok njihovu ulogu nadomještaju tiskani katalozi knjižnica.
Pojavljuju se tzv. bibliografije na kub (SAD). -
Prvo međunarodno bibliografsko društvo
Osnovano je od strane Henrija La Fontainea i Paula Otleta. Želja im je bila sastaviti i izdati opću međunarodnu retrospektivnu bibliografiju knjiga i članaka (prikupili su više od 13 milijuna), no zbog obilje građe i nepostojanja međunarodno prihvaćenih pravila bibliografskog opisa, uvidjeli su da je to nemoguće napraviti.
Društvo je uvelo Deweyev decimalni sustav, organiziralo niz međunarodnih kongresa knjižničara i dalo poticaj razvoju bibliografske teorije
S radom prestaje 2002. godine -
20. stoljeće
Izrada tekućih bibliografija postaje obveza svih, dok snažan razvoj doživljava tekuća stručna bibliografija. Narodi koji još nemaju retrospektivnu nacionalnu bibliografiju započinju s njezinom izradom.
Bibliografski rad poprima globalne razmjere najviše zahvaljujući nastojanjima Lige naroda (1919.), IFLA-e (1927.) i UNESCO-a (1945.). -
Univerzalna biobliografska kontrola
UNESCO i IFLA imali su za cilj učiniti dostupnima bibliografske podatke o svim publikacijama objavljenima u svijetu te omogućiti njihovu razmjenu među bibliografskim ustanovama. Središnja bibliografska ustanova svake zemlje (najčešće nacionalna knjižnica) time je postala dužna izrađivati nacionalnu tekuću bibliografiju, kako bi podaci o publikacijama objavljenima u zemlji postali dostupni posvuda u svijetu. Omogućena je obrada, pretraživanje i zamjena bibliografskih podataka.