-
Logaritamsko računalo
Logaritamsko računalo (logaritmar), sprava kojom su se nekada do nekoga stupnja točnosti izvodile računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Računa se na osnovi poučaka o logarimima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje, itd. -
Pascalina
Pascalina je mehanički stroj koji je mogao zbarajati i oduzimati velike brojeve. Konstruirao ga je Blaise Pascal 1642. kako bi olakšao posao svom ocu porezniku. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999. Radove na stroju započeo je Pascal 1642. koji tada još nije imao niti 19 godina. Bio je to prvi takav stroj nakon stroja za računanje kojeg je izradio Wilhelm Schickard 1623. -
Leibnizov kalkulator
Stroj je sastavljen od nazubljenih valjaka sličan Pascalini, mogao je zbrajati, oduzimati, množititi i dijeliti. Leibniz (njemački filozof i matematičer) je postavio princip izrade mehaničkih računala koji se koristio gotovo tri stoljeća (mehaničke registar kase na blagajnama trgovina). -
Diferencijalni stroj
Charles Babbage je 1822. godine počeo raditi diferencijalni stroj. Njegova ideja je bila napraviti stroj za računanje tablica te aproksimaciju. Stoj je pokretan parnim motorom i na izlazu je imao skup metalnih pločica koje su se koristile za ispisivanje rezultata na papiru.
Projekt je bio iznimno skup i dugotrajan, no kako se mogao koristiti u pomorstvu engleska vlada ga je odlučila financirati.
Zbog financijskih problema projekt je na kraju otkazan te nije završen u potpunosti. -
Analitički stroj
Analitički stroj nastao je kao proširenje ideje Charlesa Babbagea. Analitički stroj je imao je sve odlike modernih računala, što uključuje: binarni sustav, ulazno-izlazna jedinica, jedinicu za pohranu podataka, centralna jedinica za obradu, programski jezik. -
Sortirni stroj
Herman Hollerith je 1884. godine izradio “Sortirni stroj”. Stroj je pomoću bušenih kartica koje su sadržavale informacije s popisa stanovništva obradu podataka sveo na samo nekoliko mjeseci.
Stroj je zbrajao podatke s bušenih kartica pomoću elektromagnetskih brojila. Za svoj rad stroj je koristio električnu energiju dobivenu iz baterija. -
Z3
Konrad Zuse, njemački inženjer, izumitelj i računalni početnik, izradio je prvo programibilno digitalno računalo Z3.erlinu 1941. godine.
Sastojalo se od 2.000 relaja,a izvodilo je 22-bitne riječi 5-10 Hz.
Programski kod se nalazio na bušenom filmu.
Originalni Z3 je uništen u savezničkom bombardiranju Brelina tijekom 1943. Repliku je Zuse izgradio 60-tih godina. -
Mark 1
Mark 1 je bio prvo veće automatsko digitalno računalo u SAD-u. Mnogi su smatrali da je prvi univerzalni kalkulator. Pojava računala Mark 1 označila je "početak ere modernih računala". -
ENIAC
ENIAC je prvo veliko elektroničko računalo, izrađeno u Philadelphiji na University of Pennsylvania (SAD). Izgradila ga je 1945. istraživačka skupina koju su vodili J. P. Eckert i John William Mauchly, dok je matematičke zamisli dao J. von Neumann. Prva mu je zadaća bila izračunavanje balističkih tablica za američku vojsku, a rabio se za znanstvene proračune do ranih 1950-ih godina. Zauzimao je prostor od oko 140 m², imao je masu oko 30 tona. -
Period: to
1. generacija (1946. - 1958.)
Računala 1. generacije bila su ogromna, teška, izvodila su 20 do 30 tisuća operacija u sekundi, zagrijavala su se i često
kvarila zbog elektronskih cijevi i teško su se programirala u strojnom jeziku. Kao ulazni medij koriste se bušene kartice i
papirne vrpce. Prvo uspješno komercijalno računalo (46 komada) te generacije je UNIVAC korišten za obradu popisa
stanovništva SAD-a. To je prvi stroj sposoban za obradu numeričkih i nenumeričkih podataka! -
UNIVAC
Računalo UNIVAC sastojalo se od 5.200 vakuumskih cijevi i težilo je čak 13.000 kilograma. Trošilo je 125 kW električne energije i moglo je obavljati 1.905 operacija u sekundi. Ukupno je isporučeno 46 računala UNIVAC raznim institucijama. Zanimljivo je da većina američkih sveučilišta nije bila dovoljno bogata da ga nabavi. -
Period: to
2. generacija (1959. - 1963.)
- generacija računala je kao osnovnu jedinicu za izradu koristila tranzistore. Korištenje tranzistora kao osnovne temeljne jedince umjesto elektronske cijevi smanjilo je fizičke dimenzije računala, potrošnju energije, količinu topline koja je zračila i povećalo broj ciklusa koje je računalo moglo izvršiti. Isto tako povećana je pouzdanost stroja, jer su se tranzistori manje kvarili nego električne cijevi.
-
Period: to
3. generacija (1964. - 1970.)
Veći broj tranzistora se logički povezao u jednu cjelinu i tako je nastao integrirani sklop ili krug koji se koristio pri izradi
računala. U početku su to bili sklopovi niskog i srednjeg stupnja gustoće elektroničkih elemenata na njima. Hardware
računala se usavršava, smanjuje, računala troše manje energije. Brzina obrade podataka veća kao i pouzdanost u radu.
Programiranje računala olakšano je uporabom viših programskih jezika. -
Period: to
4. generacija (1971. - 2016.)
- g. nastao je prvi mikroprocesor koji je pridonio minijaturizaciji računala i povećanju njihove “snage”. Početkom 80- tih god. pojavljuju se prva osobna računala ili PC. Brzina rada iznosi po nekoliko stotina MIPS-a. Uporaba računala je jednostavna zahvaljujući raznolikom i razvijenom softwareu te jednostavnom načinu korištenja i komuniciranja sa njima. Razvoj hardwarea. Niska cijena, male dimenzije računala. Koriste se programski jezici visoke razine razumljivi programerima i korisnicima.
-
Period: to
5. generacija (1980. - 2016.)
Počela se razvijati u Japanu, početkom 80-tih god. s ciljem da se naprave inteligentna računala koja bi imala sposobnost
učenja, izvođenja zaključaka i donošenja važnih odluka. Stoga se pojavljuju nova područja istraživanja u industriji računala, a
to su umjetna inteligencija (računalo ima inteligenciju, imaginaciju i intuiciju), ekspertni sustavi (računalo kao stručnjak
za određeno područje), robotika i prirodni jezici.
- novosti u arhitekturi i građi računala.
