-
Logiritamsko računalo
Bio je jedan od najjednostavnjijh analognih računala. Sastojao se od jednog čvrstog i jednog pomičnog lineala pomoću kojeg su se do nekog stupnja točnosti izvodile operacije množenja, dijeljenja, korjenovanja, potenciranja i logaritma u prošlosti. -
Pascalina
Konstruirao ga je Blaise Pascal kako bi poreznici (pogotovo njegov otac poreznik) lakše zbrajali i oduzimali velike brojeve. Stoga je uređaj mogao raditi s brojevima do 9 999 999. -
Leibnizov kalkulator
Kalkulator koji je izumio Gottfried Wilhelm Leibniz. Bio je sličan Pacalinu jer mogao zbrajati, množiti, dijeliti i oduzimati, ali ni ovaj kalkulator nije bio najprecizniji. -
Diferencijalni stroj
Izumio ga je Charles Babbage. Stroj je bio namijenjen automatskom računanju logaritma u logaritamskim tablicama, polinoma i triogeometrijskih funkcija. Nikada nije dovršen zbog složene ideje Babbaga na koju su utjecali i financijski i tehnički problemi. -
Analitički stroj
Ovaj stroj je nastao kao proširena ideja Charlesa Babbaga koju je ranije oprobao na diferencijalnom stroju. Bio je programabilan i imao je elemente današnjih modernih računala (binarni sustav, ulazno-izlaznu jedinicu, jedinicu za pohranu podataka, centralnu jedinicu za obnovu i programski jezik). -
Sortirni stroj
Herman Hollerith je izumio sortirni stroj koji je radio na bušene kartice. Služio je za elektromehaničku obradu podataka i brže brojanje glasova u SAD-u -
Z3
Konard Zuse je izumio prvo funkcionalno računalo na svijetu koje je radilo na principu binarne algebre. Nije se smatrao vitalnim stoga se nije koristio u svakodnevnom radu. Uništen je 1943. godine u bombardiranju Berlina. -
Mark 1
Howard Aiken je pomoću rezultata znanstvenog dijela Charlesa Babbgea konstruirao računalo koje se sastojalo od 750 000 različitih dijelova, a bilo je visoko 3 metra i težio je 5 tona. Upotrebljavao se za numeričke operacije. -
ENIAC
Prvo veliko računalo kojeg je izgradila istraživačka skupina na čelu s J.P. Eckertom i Johnom Williamom Mauchlyom, dok je sve izračunavao J. von Neumann. Imao je masu od 30 tona, kapaitet mu je bio 1 kB, a brzina 5000 zbrajanja u sekundi. On je razdvojnica između pokusnih i uporabnih računala te je označio početak "razdoblja digitalnih računala". -
Period: to
1. generacija
Obuhvaća računala koja su se pojavila između 1946. i 1958. godine, a programski jezici su bili FORTRAN i COBOL te su im elektronske cijevi bile temeljna jedinica. Računala su bila teška i spora (izvodili su 20 do 30 tisuća operacija u sekundi), često su se kvarili i teško programirali, a kao ulazni mediji su se koristile bušene kartice i papirnate vrpce. Primjeri prve generacije su: ENIAC, UNIVAC, SEAC, IAC, EDSAC, Manchester Mark I, Ferranti Mark I i Leo I. -
UNIVAC
Kompanija Remington Rand je proizveo ovo računalo. Težio je 13 tona, mogao je obavljati 1905 operacija u sekundi, ali je trošio mnogo struje (125kW). -
Period: to
2. generacija
Računalima u ovom razdoblju su se kao osnovna tvorna jedinica za izradu koristili tranzistori. Računala su bila brža, manja i pouzdanija, usavršio se software te je programiranje bilo lakše zbog uporabe simboličkog jezika (Assembler, COBOL i FORTRAN). Primjeri računala ovog doba su: DEC PDP-1, Burroughs B 200. -
Period: to
3. generacija
Obuhvaća razdoblje u kojem su se integrirani sklopovi (veći broj tranzistora logički povezani u jednu cjelinu) koristili kao osnovna tvorna jedinica za izradu računala. Hardware se usavršio; računala su trošila manje energije; brzina obrade podataka i pouzdanost pri radu je bila veća. Omogućila se istovremena neovisna obrada podataka u nekoliko programa i priključivanje terminala koji su omogućili daljinsku obradu podataka. Programski jezik računala bili su PL/1 I BASIC. -
Period: to
4. generacija
Obuhvaća računala koja su se pojavila od 1979. godine do danas, a mikroprocesor se koristi kao osnovna tvorbena jedinica za izradu računala. Neki primjeri računala ove generacije su: Apple II, IBM PC, Commodore 64. -
Period: to
5. generacija
Ova generacija razvoja računala se počela razvijati u Japanu s ciljem da se naprave računala koja će moći izvoditi zaključke, donositi važne odluke i imati sposobnost učenja - inteligentna računala. Zbog razvoja tog cilja pojavila su se nova područja u industriji računala: umjetna inteligencija, ekspertni sustavi, prirodni jezici i robotika.