-
logaritamsko računalo
Na logaritamskom računalu se računa na temelju principa logaritama, prema kojima se množenje transformira u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje, i slično. Sastoji se od čvrstog dijela, štapa, s utorom, po kojem se pomično klizi jezik, te pomičnog okvira s kazaljkom za poravnavanje. Na štapu i jeziku su označene ljestvice brojeva, logaritama i određenih funkcija. Računanje se provodi postavljanjem dvaju brojeva s različitih ljestvica. -
Pascalina
Pascalina je mehanički uređaj koji je sposoban zbrajati i oduzimati velike brojeve. Blaise Pascal ju je konstruirao 1642. godine. Pascalina je bila u mogućnosti raditi brojevima do 9 999 999. -
Leibnizov kalkulator
Gottfried Wilhelm Leibniz izumio je kalkulator koji je unaprijedio s matematičkim operacijama. Njegov uređaj koristio je "stepenaste bubnjeve" koji su se okretali ručicom i zubčanicima različitih veličine za zbrajanje ili oduzimanje, dok je množenje izvodio uzastopnim zbrajanjem, a dijeljenje uzastopnim oduzimanjem. Iako je bio znatno savršeniji od prethodnih, nije bio dovoljno pouzdan ni upotrebljiv u praksi, unatoč sposobnosti izvođenja četiriju osnovnih računskih operacija. -
diferencijalni stroj
Diferencijalni stroj je mehaničko računalo koje automatski izračunava tablice polinoma te aproksimira druge funkcije, poput logaritamskih i trigonometrijskih funkcija, koristeći polinome. Izumio ga je Charles Babbage. -
analitički stroj
Analitički stroj proizašao je kao proširenje ideja koje je Charles Babbage ranije eksperimentirao s diferencijalnim strojem. Za razliku od diferencijalnog stroja, analitički stroj bio je programabilan i posjedovao je sve karakteristike modernih računala. Među značajkama koje je dijelio s današnjim računalima su: binarni sustav, ulazno-izlazna jedinica, jedinica za pohranu podataka, centralna jedinica za obradu (CPU) te programski jezik -
sortirni stroj
Sortirni stroj spada u kategoriju elektromehaničkih uređaja. Herman Hollerith je razvio električni tabulirajući stroj, prvi uređaj koji je koristio bušene kartice za rad. Ovaj stroj je revolucionirao proces brojanja glasova u SAD-u, postižući brzinu brojanja tri puta veću od ručnog prebrojavanja. Ovaj prvi sortirni stroj smatra se pionirskim djelom u području elektromehaničke obrade podataka. Nastao je 1884.g., a prvi put se upotrijebio 1890.g. -
Z3
Z3 je prvi programabilni kalkulator koji se temelji na principima binarne algebre. Dizajnirao ga je njemački inženjer Konrad Zuse kao elektromehaničko računalo. -
Mark1
Howard Aiken u suradnji s IBM-ovim stručnjacima konstruirao je elektromehaničko programabilno računalo Mark 1, koristeći ideje iz znanstvenog rada Charlesa Babbagea. Računalo je imalo oko 750 000 dijelova, bilo je dugo 17 metara, visoko 3 metra i teško 5 tona. Za njegovo povezivanje bilo je potrebno oko 800 kilometara žice. Brzina računala bila je usporediva s brzinom Zuseovog kalkulatora Z3, a korišteno je isključivo za numeričke operacije. -
ENIAC
ENIAC (Electronical Numerical Integrator and Computer), američko računalo, je prvo računalo opće namjene koje je moglo obavljati različite zadatke , konstruirano 1946. godine. Ovo računalo je imalo 18 000 elektronskih cijevi i moglo je pohraniti 20 brojeva. -
Period: to
1. generacija računala
Prva generacija računala obuhvaća razdoblje od 1946. do 1958., gdje su se koristile elektronske cijevi kao temeljna jedinica izrade računala. Bušene kartice bile su osnova za unos podataka u ovo razdoblje. -
UNIVAC
Računalo UNIVAC, opremljeno sa 5200 vakuumskih cijevi, težilo je impresivnih 13000 kilograma. Trošilo je 125 kW električne energije i bilo je sposobno izvršiti 1905 operacija u sekundi. Ukupno je isporučeno 46 računala UNIVAC različitim institucijama. -
Period: to
2. generacija računala
Druga generacija računala nastala je 1959. i trajala je do 1964. godine. Ključni element za izradu računala druge generacije bio je tranzistor. Tranzistor je bio znatno pouzdaniji, jeftiniji i trošio je manje energije u usporedbi s elektronskim cijevima. Primjena tranzistora umjesto elektronskih cijevi kao osnovne komponente smanjila je fizičke dimenzije računala, potrošnju energije i količinu generirane topline, dok je istovremeno povećala broj ciklusa koje je računalo moglo izvršiti. -
Period: to
3. generacija računala
Treća generacija računala obuhvaća razdoblje između 1965. i 1978. Integrirani sklopovi korišteni su kao osnovna građevna jedinica računala u ovoj generaciji. Tranzistori su smanjeni do te mjere da su integrirani u silikonske čipove, što je značajno ubrzalo računala i donijelo im novu razinu stabilnosti i učinkovitosti. U ovoj generaciji pojavili su se monitori, tastature i operativni sustavi. -
Period: to
4. generacija računala
Četvrta generacija računala koristi mikroprocesor kao osnovnu građevnu jedinicu. Ovaj napredak uključuje objektno orijentirano programiranje, relacione baze podataka te uvođenje laserskih pisača. -
Period: to
5. generacija računala
Početkom 80-ih godina, u Japanu je započeo razvoj pete generacije računala s ciljem stvaranja inteligentnih sustava sposobnih za učenje, donošenje zaključaka i ključnih odluka. Ovaj napredak otvorio je nova područja istraživanja u industriji računala, uključujući umjetnu inteligenciju, ekspertne sustave, robotiku i obradu prirodnih jezika.