-
logaritamsko računalo
William Oughtred konstruirao je prvo logaritamsko računalo, kasnije popularno zvano šiber, koje je bilo u uporabi do 70-ih godina 20. stoljeća. Konstruirao je dvije vrste: linijsko i kružno. Opisao ih je u knjizi 'Krugovi proporcija i vodoravna sprava'. Sastoji se od jednog čvrstog i jednog pomičnog lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Računa se na osnovi pravila o logaritmima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje, itd. -
Pascalina
Pascalina je mehanički stroj koji je mogao zbrajati i oduzimati velike brojeve. Konstruirao ga je Blaise Pascal kako bi olakšao posao svom ocu porezniku. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999. Stroj je posjedovao nazubljene kotače koji su omogućavali zbrajanje i oduzimanje. Pascalov stroj za računanje je radio tako što su se brojevi unosili okretanjem kotačića povezanih zupčanicima. -
Leibnizov kalkulator
Gottfried Wilhelm Leibniz, njemački matematičar i filozof te utemeljitelj binarnog brojevnog sustava izumio je ovaj kalkulator koji je izvodio 4 računske operacije i računao drugi korijen. Iako je taj kalkulator bio mnogo napredniji od prethodnih dvaju i mogao je obavljati sve četiri osnovne aritmetičke operacije nije bio pouzdan ni upotrebljiv u praksi. -
diferencijalni stroj
Engleski izumitelj Charles Babbage izradio je nacrt stroja namijenjenog za računanje logaritama u logaritamskim tablicama pri čemu su izlaz predstavljale metalne pločice, a rezultati su se mogli tiskati na papiru. Stroj nije uspio dovršiti zbog financijskih i tehničkih poteškoća. Godine 1991. Znanstveni muzej u Londonu je rekonstruirao diferencijalni stroj na temelju nacrta. -
analitički stroj
Charles Babbage je stvorio analitički stroj koji u sebi sadrži elemente svih suvremenih računala. Bio je programibilan, koristio je binarni brojevni sustav, imao je ulazno-izlaznu jedinicu, jedinicu za pohranu podataka (na bušene kartice), središnju jedinicu za obradu podataka i programski jezik. Bio je vrlo složene konstrukcije s više od 50 000 dijelova pa ga Babbage nije završio. Dovršili su ga Sheutz i Wiberg 1863. godine. Analitički stroj se smatra mehaničkom pretečom današnjih računala. -
sortirni stroj
Herman Hollerith stvorio je prvi moderni stroj za obradu podataka kreiran za potrebe popisa stanovništva 1890. godine. Obrada popisa stanovništva 1890. trajala je 6 tjedana, znatno manje u usporedbi s prethodnih 7,5 godina. Stroj je koristio bušene kartice s informacijama s popisa stanovništva, omogućujući obradu podataka u samo nekoliko mjeseci. Zbrajao je podatke s bušenih kartica uz pomoć elektromagnetskih brojila, koristeći električnu energiju dobivenu iz baterija za svoj rad. -
Z3
Konrad Zuse izrađuje prvi programabilni kalkulator Z3 koji radi na principu binarne algebre. Prethodila su mu Z1 (1938.) i Z2, a slijedio ga je Z4. Temeljni elementi ovih računala bili su elektromagnetski releji. -
Mark 1
Howard Aiken je uz financijsku pomoć IBM-a izradio prvo elektromehaničko računalo MARK I. Računalo je imalo impresivnu težinu od oko 5 tona te je sastavljeno od gotovo 750,000 dijelova. Glavna prednost Mark I bila je potpuna automatizacija što znači da nije zahtijevalo ručno prepravljanje prilikom početka rada. Pojava računala Mark I označila je "početak ere modernih računala". -
ENIAC
Pojavom elektronike nastaje ENIAC koji se smatra prvim elektroničkim računalom. Računalo se temeljilo na elektronskim cijevima te je moglo rješavati različite zadatke. Mana računala je da je trošilo toliko struje da je grad Philadelphia ostao u mraku. Računalo je također imalo malu memoriju i nije bilo programibilno (nije se moglo promijeniti opcije rada računala). -
Period: to
1. generacija
Temeljni element za pokretanje računala prve generacije su elektronske cijevi. Za pohranu podataka se koriste bušene kartice i papirnate vrpce. Programi se pišu u strojnom jeziku (binarnom kodu). Računala su ogromna, troše mnogo energije te su složena za rad. -
UNIVAC
Računalo UNIVAC koristilo se za obradu popisa stanovništva u SAD-u, a sastojalo se od 5200 vakuumskih cijevi i težilo je čak 13.000 kilograma. Trošilo je 125 kW električne energije i moglo je obavljati 1905 operacija u sekundi. Ukupno je isporučeno 46 računala UNIVAC raznim institucijama. Zanimljivo je da većina američkih sveučilišta nije bila dovoljno bogata da ga nabavi. -
Period: to
2. generacija
Druga generacija računalnih sustava se temelji na tranzistorima. Za pohranu podatak koriste se magnetskim diskovima i vrpcama. Programi se pišu u simboličkim jezicima koji su razumljiviji ljudima. Računala su i dalje ogromna, ali troše manje energije, imaju više memorije te se njima lakše upravlja. -
Period: to
3. generacija
U trećoj generaciji se koristilo više tranzistora i vezanih elemenata povezanih na poluvodič. Predstavnik ove generacije računala je IBM 360. Računala postaju manja, jeftinija za proizvesti te troše manje energije i brže obrađuju podatke. Razvio se i višeprogramski način rada koji je omogućio da računalo istovremeno izvršava više različitih naredbi iz različitih programa. -
Period: to
4. generacija
U ovoj generaciji nastaju čipovi (integrirani krug koji čine pločica od poluvodičkoga materijala). Kasnije se i javljaju mikroprocesori koji omogućuju proizvodnju i razvoj kućnih računala. Izrada programa za računala postaje lakša s pojavo novih programskih jezika koji su razumljiviji ljudima. -
Period: to
5. generacija
Peta generacija počela se razvijati u Japanu, početkom 80-tih god. s ciljem da se naprave inteligentna računala koja bi imala sposobnost učenja, izvođenja zaključaka i donošenja važnih odluka. Stoga se pojavljuju nova područja istraživanja u industriji računala, a to su umjetna inteligencija (računalo ima inteligenciju, imaginaciju i intuiciju), ekspertni sustavi (računalo kao stručnjak za određeno područje), robotika i prirodni jezici.