Povijesni razvoj računala (Ivan Kozina, 1. f)

By Ivan.kozina

  • Logaritamsko računalo

    Logaritamsko računalo
    Logaritamsko računalo, poznato i kao logaritmar, bila je sprava koja je nekada omogućavala izvođenje računskih operacija poput množenja, dijeljenja i potenciranja s određenim stupnjem točnosti. Sastojalo se od čvrstog i pomičnog lineala, na kojima su bili označeni logaritmi brojeva, uz istovremeno označene i sami brojeve. Funkcioniralo je na temelju pravila logaritama, gdje se množenje transformiralo u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje itd.

  • Pascalina

    Pascalina
    Pascalina je mehanički uređaj koji je Blaise Pascal konstruirao 1642. godine kako bi pomogao svom ocu, porezniku, u obavljanju posla. Ovaj uređaj omogućavao je zbrajanje i oduzimanje velikih brojeva te je bio sposoban raditi s brojevima do 9 999 999.

  • Leibnizov kalkulator

    Leibnizov kalkulator
    Godine 1672., njemački filozof i matematičar Gottfried Wilhelm Leibniz konstruirao je uređaj sličan Pascalinu, sposoban za obavljanje operacija zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja. Nažalost, taj uređaj nije bio ni pouzdan ni praktičan za stvarnu upotrebu.

  • Diferencijalni stroj

    Diferencijalni stroj
    Diferencijalni stroj predstavlja mehanički uređaj namijenjen automatiziranom izračunavanju tablica polinoma i drugih funkcija koje se aproksimiraju polinomima, uključujući logaritamske i trigonometrijske funkcije.

  • Analitički stroj

    Analitički stroj
    Analitički stroj posjedovao je sve karakteristike modernih računala. Među tim karakteristikama koje je dijelio s analitičkim strojem uključuje se binarni sustav. Svako suvremeno računalo koristi ovaj brojevni sustav, sastavljen isključivo od jedinica i nula.

  • Sortirni stroj

    Sortirni stroj
    Sortirni stroj, tijekom obrade podataka prikupljenih tijekom popisa stanovništva, značajno je skratio vrijeme potrebno za tu obradu s nekoliko godina na samo 3 mjeseca. Ovaj uređaj obrađivao je podatke pohranjene na bušnim karticama.

  • Z3

    Z3
    Z3 je prvi probramibilni kalkulator koji radi na principu binarne algebre.

  • Mark1

    Mark1
    Elektromehaničko programabilno računalo Mark 1 je sastavljeno od približno 750 000 različitih dijelova, s duljinom od otprilike 17 metara, visinom od oko 3 metra i težinom od približno 5 tona. Za povezivanje njegovih komponenata bilo je potrebno oko 800 kilometara žica. Brzina računala Mark 1 bila je usporediva s brzinom Z3, koristeći se isključivo za numeričke operacije.

  • ENIAC

    ENIAC
    ENIAC (Electronic Numerical Integrator and Computer) je prvo značajno elektroničko računalo. Računalo je zauzimalo oko 140 m² prostora, težilo je oko 30 tona i sastojalo se od otprilike 18 000 elektronskih cijevi i 1500 releja. Radna memorija imala je kapacitet od 1 kB, a brzina računanja bila je otprilike 5000 zbrajanja u sekundi.
  • Period: to

    1. generacija (1946. – 1958.)

    Prva generacija računala obuhvaća sustave koji su se pojavili između 1946. i 1958. godine, koristeći elektronske cijevi kao osnovnu komponentu. Tijekom tog razdoblja, glavni programski jezici bili su FORTRAN i COBOL. Primjeri predstavnika prve generacije u SAD-u uključuju ENIAC, UNIVAC, SEAC, IAC, dok su u Velikoj Britaniji istaknuti EDSAC, Manchester Mark I, Ferranti Mark I i Leo I.

  • UNIVAC

    UNIVAC
    Računalo UNIVAC, sastavljeno od 5,200 vakuumskih cijevi, imalo je impresivnu težinu od 13,000 kilograma. Potrošnja električne energije iznosila je 125 kW, a moglo je izvesti 1,905 operacija u sekundi. Ukupno je 46 UNIVAC računala isporučeno raznim institucijama.
  • Period: to

    2. generacija (1959. – 1963.)

    Računala druge generacije obuhvaćaju ona koja su se pojavila u razdoblju između 1959. i 1964. godine. Ova generacija računala koristi tranzistore kao osnovne komponente za izradu. Primjeri računala iz tog vremena uključuju DEC PDP-1, Burroughs B 200, i druga.
  • Period: to

    3. generacija (1964. – 1970.)

    Treća generacija računala obuhvaća razdoblje od 1965. do 1978. godine, tijekom kojega su integrirani sklopovi postali ključna komponenta u izradi računala. Osnovna tvorna jedinica za ova računala bili su integrirani sklopovi. Programski jezici koji su se koristili u to vrijeme uključivali su PL/1 i BASIC. Primjeri računala treće generacije uključivali su CDC 6600 i 3300, UNIVAC 9000, Siemens 4004 i drugi.
  • Period: to

    4. generacija (1971. – 2023.)

    Računala četvrte generacije obuhvaćaju one koja su se pojavila od 1979. godine do danas. Ova generacija računala koristi mikroprocesor kao temeljnu tvornu jedinicu za izradu računala. Primjeri računala iz tog razdoblja uključuju Apple II, IBM PC, Commodore 64 i slična.
  • Period: to

    5. generacija (1980. – 2023.)

    Projekt pete generacije započeo je u Japanu 1980. godine s proračunom od nekoliko milijardi dolara. Svrha projekta bila je razviti inteligentno računalo sposobno rješavati zadatke koji zahtijevaju ljudske karakteristike poput inteligencije, imaginacije i intuicije. Nažalost, do danas taj cilj nije postignut. Ključna istraživačka područja obuhvaćala su umjetnu inteligenciju (koja još uvijek nije ostvarena), ekspertne sustave te proučavanje prirodnih jezika.