Povijesni razvoj računala (Ena Turčić, 1.e)

  • Logaritamsko računalo

    Logaritamsko računalo
    Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Računa se na osnovi poučaka o logaritmima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje, itd.
  • Pascalina

    Pascalina
    Stroj koji je imao nazupčene kotače koji su omogućavali automatsko zbrajanje i oduzimanje. Radio je tako što su se brojevi unosili okretanjem kotačića povezanih zupčanicima. Zupčanici, njih 6,7 ili 10, pomicali su brojčanik te se na nizu prozorčića ispisivao rezultat.
  • Leibnizov kalkulator

    Leibnizov kalkulator
    Sastojao se od stupnjevitog valjka koji je služio kao prijenosni dio, a na jednoj je svojoj polovici imao zupčanike različitih dimenzija. Svaki je dio valjka bio spojen s jednim zupčanikom uređaja za namještanje s osam mjesta. Pri namještanju nekog određenog broja, pomicao se zupčanik u smjeru osovine do mjesta na kojem je valjak imao odgovarajući broj zubaca. Rezultati su se očitavali na jednom brojčaniku sa šesnaest mjesta. Ručnom polugom zakretao se zupčanik naprave za namještanje.
  • Diferencijalni stroj

    Diferencijalni stroj
    Mehaničko računalo dizajnirano za automatsko izračunavanje tablica polinoma i ostalih funkcija aproksimiranih polinomima kao što su logaritamske i trigonometrijske funkcije. Stroj se koristio dekadskim brojevnim sustavom, a pokretao se okretanjem ručice.
  • Analitički stroj

    Analitički stroj
    Imao je sve elemente današnjih računala (binarni brojevni sustav, ulazni i izlazni uređaj, memoriju, središnju jedinicu za obradu podataka i programe). Sastoji se od više od 25 000 mehaničkih dijelova, težio 13,6 tona.
  • Sortirni stroj

    Sortirni stroj
    Prvi moderni stroj za obradu podataka (nije obavljao aritmetičke operacije nego je prebrojavao podatke). Kreiran je za potrebe popisa stanovništva 1890. godine (obrada popisa stanovnika 1890. trajala je 6 tjedana, a prethodna 7.5 godina). Uređaj je radio pomoću baterije i elektromagneta, a podaci koje je obrađivao bili su pohranjeni na bušene kartice. Bušene kartice su papirne kartice na kojima se podaci zapisuju s pomoću rupica tako da položaj rupice određuje podatak.
  • Z3

    Z3
    Prvo relejno elektromehaničko računalo s jednostavnim programiranim upravljanjem, temeljeno na binarnom brojevnom sustavu.
  • Mark1

    Mark1
    Prvo elektromehaničko računalo temeljeno na elektromehaničkim relejima. Bio je dugačak 17 metara, visok 2,5 metra, težio 5 tona i imao nešto manje od milijun dijelova. Za jedno zbrajanje je trebao sekundu, a dijelio je za 15 sekundi.
  • ENIAC

    ENIAC
    Prvo veliko elektroničko računalo čija je prva zadaća bila izračunavanje balističkih tablica za američku vojsku. Zauzimao je oko 140 m², imao masu oko 30 t, a sastojao od približno 18000 elektronskih cijevi i 1500 releja. Programiralo se vanjskim slogovima utikača i preklopnika, a ulazno-izlazna jedinica sastojala se od prilagođenih IBM-ovih čitača i bušača kartica. Kapacitet radne memorije bio je 1 kB, uz brzinu računanja oko 5000 zbrajanja u sekundi.
  • Period: to

    1. generacija (1946. – 1958.)

    Računala I. generacije za rad upotrebljavaju elektronske cijevi. Odlikuju se velikim dimenzijama, velikom potrošnjom energije i velikim zagrijavanjem za vrijeme rada te malom pouzdanošću u radu. Ulaz i izlaz podataka obavljali su se putem bušenih kartica, a programiralo se isključivo u strojnom jeziku.
  • UNIVAC

    UNIVAC
    Universal Automatic Computer prvo računalo za komercijalnu upotrebu, temeljeno na tranzistorima. Bilo je prvo računalo koje je radilo s brojčanim i tekstualnim informacijama. Sastavljen je pretežno od elektronskih cijevi, te zauzimao prostor veličine jedne sobe (težak 10 tona), a trošio je i mnogo energije (125 kW). Voda kojom su cijevi bile hlađene toliko se zagrijavala da se koristila za grijanje prostorija.
  • Period: to

    2. generacija (1959. – 1963.)

    Računala II. generacije umjesto elektronske cijevi imala su poluvodičke elemente – tranzistore. Poboljšanja u usporedbi s I. generacijom jesu: smanjenje dimenzija i potrošnje energije, manje zagrijavanje u radu, veća pouzdanost te programiranje simboličkim programskim jezicima.
  • Period: to

    3. generacija (1964. – 1970.)

    Tranzistori su zamijenjeni integriranim krugovima. Dimenzije računala znatno su smanjene u usporedbi s prethodnom generacijom.
  • Period: to

    4. generacija (1971. – 2023.)

    Odlike te generacije su uporaba integriranih krugova velikog stupnja integracije te pojava mikroprocesora. Sve karakteristike prethodne generacije znatno su poboljšane. Mikroprocesori su omogućili jeftinu proizvodnju računala malih dimenzija i velikih mogućnosti obrade podataka.
  • Period: to

    5. generacija (1980. – 2023.)

    Razvija se u naprednijim zapadnim zemljama i Japanu. Odlike te generacije su umjetna inteligencija, prepoznavanje govora i razvoj nanotehnologije.